Primećuje se da su ljudi postali jako nervozni, nije mi jasno zašto. Život je tako lepršavo lep.

Jutros naidjoše kola koja skupljaju smeće baš u trenutku kad sam htela da zavljačim kesu u kontajner. Da se ljudi ne muče, ja ubacih direktno u kamion. Umesto da mi zahvali, onaj se izdra na mene
-Smeće se baca pozadi, a ne u kabinu.
Prostak.
Krenem ja po kola. Ona puna snega. Lepo ih očistim, nasmešim se komšiji , kad se on izvika na mena
- Što si bacila sneg na moj auto??
Svašta, po njegovom sam trebala sneg da stavim u svoj prtljažnik.
Izadjem na ulicu, vidim na autobuskoj stanici gomila sveta. Znam da je teško čekati bus i gledati kako kola samo prolaze. Da ih ne izazivam, ja dam pun gas, samo da što pre prodjem stanicu. Počeše da urlaju
- Ko ti dade volan?? Isprska me od glave do pete. Vucibatino...
Nezahvalnici, kao da sam ja kriva što je na svakoj stanici jezero.
Stigla sam gde sam pošla i za divno čudo lepo se uparkirala na jedno očišćeno mesto. Izlete čovek sa lopatom. Da mi je znati šta sam njemu uradila.
- Dva sata čistim mesto, a ti se ufurala, bezobraznice jedna. Lepo te je majka vaspitala.
Uhvati me neki strah. Da nije neka epidemija kad su svi tako nervozni.

Skoro podne, a ova ne donosi doručak!
ČESTITAM VALETNTINDAY-dan svih srdaca
uz čašu crna vina, da se ne naljuti
SVETI TRIFUN
svima koji su zaljubljeni, a onima koji nisu,
želim od sveg srca da što pre postanu
Voli vas AnaM
Danas će svi biti opijeni, neki zbog Valentinova, neki zbog sv Trifuna, a mnogi će se potruditi da se ne zamere ni jednom
Strah ili otmenije fobija
Uvek sam potcenjivala tudje strahove. Neko se plaši visine, neko nizine, neko širokog, neko uskog prostora. O bubama, vodi, vatri, nisam htela ni da diskutujem, prenemagaljke, mislim ja.
Sigurna sam da ti strahovi, gluposti, neće mene. Razumem objektivne strahove. Protiv njih se boriš.
Potrefilo me kad sam se najmanje nadala i nikako nisam bila spremna da se bacim u ljuti boj. Čitam ja novine kao svaka poštena ženska. Preskačem ono dosadno i idem na lepršave članke. I tu me potrefi kao maljem u glavu. Ne jedite pečurke u leto, imaju neke crviće u kori. Nikako ne konzumirajte suhomesnate proizvode zbog holesterina. Mleko i mlečni proizvodi mogu da izazovu poremećaje u varenju, a šećeri su definitivno zabranjeni. Ulje može da se uzme, ako baš mora, tri kapi nedeljno, maslinovo ili kokosovo. Ne, ne, kokosovo mleko treba da zameni kravlje. Puter, margarin, sir, najstrože zabranjeni. Može eventualno sira 5 grama godišnje, ali ne sme da bude punomastan, tek da mleko ne curi iz njega.
Čitam ja, zdravlje je najvažnije i sad ću da se pridržavam saveta. Ima tu još instrukcija, kao ako pijete lekove, ne sme da se uzima koješta. Lekovi pre, ili posle jela koje ne sme da bude jelo...i slični tandrmoljci.
Voće svako drugo te gadja nekim neprijateljskim sastavom, kao ugljenhidrati...

Krenem ja u kupovinu, a ono sami neprijatelji i ubice oko mene... Sitno piše na deklaracij neki brojevi ... Kao kroz san se setih da ne sme da se uzima roba sa nekim E... pa milion raznih brojeva, ko bi to zapamtio, moraću da nosim spisak drugi put. Ne sme da se uzima modifikovana hrana, ni slučajno, ako nećeš da ti potomci imaju dve glave i tri ruke, nos kao surlu i da dišu na škrge.
Vratim ja kolica, i uzmem korpu, od danas samo zdrava hrana. Krenem duž rafova... gledam ja kutijice, gledaju one mene. Mašim se za jednu, i odmah vratim... ne valja, opasno... Posle dva sata dodjoh do kase, a u korpi samo čokolada i to crna. Za nju je pisalo nešto, ali ne mogu da se setim šta. Gledaju me i one prodavačice što se toliko muvam.
Zdrava hrana nabavljena, ali šta da skuvam za ručak?? O večeri i ne razmišljam, to što se jede u 19sati mogu i da preskočim. Ima da spavam kao top i nastavim da živim zdravo.
Jedva sam gladna, ali zdrava, zaspala.Ujutro udjem bunovna u kuhinju da skuvam kafu. Palim plin, i setih se, ne može kafa na prazan želudac...okrenem se tužno i skoro padnem u nesvest. Na stolu ostaci prženog krompira, komadić slanine iz doba kad nisam jela zdravo, ljuske jaja, a oko mojih usana sumnjivi tragovi hrane. Na licu srećan osmeh od uva do uva.


Razmišljanka, uzela sam tvoju ideju i pokazala kako je kod mene. Zakucalo proleće.
Na jednom prozoru su vrapci napravili svoje mesto. Malo je požurilo proleće na drugom prozoru, i došlo je na pogrešnu stranu .

Neko ga čeka na klupi, samo da se ne smrzne dok proleće ne prodje kroz staklo prozora.

Deci baš i ne treba, uživaju u snegu i njegovim radostima.

Deka se umorio, ne može da drži korak sa unukom.



%2
Pošto pametniji popušta, glupani vladaju svetom


Četiri vrapčića na prozoru, četiri u snegu
Bezbrižni i jedni i drugi. Malo hleba, drug u igri.
Uživajte što duže možete...
Ako živiš u soliteru malo teže je imati ljubimca.
Mogla bih da imam kucu. Nešto ne volim one minijature koje kevću i oblače se kad izadju napolje, a opet ako nabavim psa kao omanje tele ima da me namrznu komšije. Uvek mislim da je te obučene pse sramota kad sretnu svoje drugare kako golišavi trče. Još kad pomislim da ih šetaš u ranu zoru, ne nije to za mene.
Mačak više voli da skače po bašti, skita i dodje kad mu se ćefne, nego da sedi u uglu sobe. Nisam oduševljena ni da mi skače po stolu, a kako ne znam mačeći jezik, a žao mi da ga vaspitavam udarenjem teško bi se složili. Za mene su više plišane mede.
Ribice su dosadne, samo se vrte, ne možeš ni da ih pomiluješ. Mnogo zakeraju, ova vrsta neće sa onom, te hladna im voda, te vruća, te ne jedu ovu vrstu hrane, te neće svetlo... ne možeš ni da se prošetaš sa njima. Zamišljam odvedem ih na kej pa pustim u šetnju Dunavom. Garant se ne bi vratile, što će reći nezahvalne su.
Žao mi ptica u kavezu. Kako bi se ja osetila da me neko strpa u kavez iz ljubavi. Idi begaj.
Danas sam rešila problem
Zavejalo i ne prestaje da pada sneg. Mir, tišina, udarila romantika za ljubitelje hladnoće, milina. Gvirkam kroz prozor srećna što ne moram napolje.
I...
Setim se.
Hleb...
Uzimam komad, zaglavljujem ga izmedju roletne i sakrivam se iza zavese...
Kuc...kuc... Antena iz doba kad nije postojala kablovska i koju čuvam sa ostalim tandrmoljcima a svaki slučaj, klati se na vetru.

Sneg na trenutak prestaje.
Kuc..kuc... Gvirkam...
Na anteni jedan vrabac gleda levo desno, Čim sam se primakla prozoru...prrr...ode...

Nije prošao ni minut, vraća se. Sa njim čitavo jato... Cvrkuću veselo, kljuckaju, penju se na antenu kao na osmatračnicu. Sirotani promrzli... Pojedoše hleb... a za njim i neku pšenicu koja je ostala. Najeli se, i odoše... Doćiće opet...
Ura, imam svoje ljubimce, čitavu gomilu.

Možda me ne vole, možda nisu ni sveseni mog prisustva, ali ja im se radujem... a ruku na srce i oni meni.
Čikam vas blogeri. Usrećite danas nekoga!
Stiže kad joj se niko nije nadao, jedne noći u februaru.

Probudi me belilo, koje se probijalo u sobu ma koliko se ja duboko zavlačila pod pokrivače.
Jaaakooo lepo... gledajući kroz prozor iz tople sobe. Slikala sam, nije da nisam, ali ili je aparat mnogo dobar ili mnogo loš, tek samo sa puno dobre volje može da se vidi vejavica
Naravno, nisam izdržala, natronćala sam se, kapa, šal, čizmetine i na kupovanje zabušantskog ručka. Šteta bi bilo da se muvam po kuhinji.
Na pijaci nema žive duše. Dočekaše me prodavci sa ovacijama. Povrće lepo, nije da nije, samo mu se nešto dogodilo od prošle nedelje pa ripilo cenama kao da je smak sveta, a ne vejavica. Mahnula sam karfiolu, u stilu, vidimo se na proleće u bašti, krompir pomilovah, jadan onako promrzao sve mu neprijatno što košta kao da je dopremljen iz Tanjganjike. Jabuke se ponosno poredjale, zarumenele, uobrazile, šta je za njih južno voće, one su carice vitamina i cene. Pogledah i ostale preprodavce, htedoh da se sanjima izljubim i pozdravim , ali moglo bi pogrešno da se protumači.
Smandrljah se niz stepenice koje je neko polio vodom da otopi sneg...
Predivno je, za koji trenutak će ceo grad da bude klizalište, i nema mrdanja...
Gvirkam kroz prozor i kao veverica ima da grickam zimnicu dok izdrži... U sledeću kupovinu šaljem žrtvu, tek da vidi kako je biti domaćica.

Dobro jutro blogeri i prijatna vam kafica, a sad svi se dobro obucite I juriš u ralje života…

Zamišljam lepotu sutrašnjeg jutra. Udarilo -12, narod stoji na redovima da uzme neke kartice po kojima je pljuvao tri meseca da mu ne trebaju. Sad došla maca na vratanca...

Cupka se na stanici, svi gledaju levo, i puni nade da ono što brekće uzdiše, propinje se i premišlja, je baš njihov bus. Polovina tužno gleda, nije njihov , a ona srećnija polovina se ispravlja, gleda svoje protivnike, vadi novu karticu, laktove malo isturi i juuuurišššš pešadija. Niko neće da ostane pešadija, svi bi da predje u konjicu.

Na vratima se zaglavila omanja punačka ženica koja ide na pijacu pa joj se kolica zaplela oko one šipke. Jednom ruko se drži, drugom brlja po džepovima, trećom skida naočale za gledanje i menja sa onima za čitanje da otkuca drugu zonu. U ledja joj se zabija neka noga, ruka, nestrpljivog saborca za mesto pored automata. Umilni ženski glasić, samo što kaficu ne skuva guguče koja je stanica. Putnici i oni koji žele da to postanu, psuju joj sve po spisku i gundjaju što se ne kreće.
-Gde da krene, nisam otkucao, bune se neki
-Kreći, kasnim, majstore, ne ostaju dužni oni sa boljim pozicijama.
Neki čikica zauzeo mesto u prvom naletu i sad pokušava da se propne do automata... ruke mu kratke. Usput skida sa glave kapu nekom ispred sebe, briše rukavom šminku devojci koja ga udara... ali ne odustaje.
-Da li treba da okrenem karticu?? Niko ne odgovara na glupa pitanja.
-Sredina napred, zaurla neki šaljivdjija
Bus još stoji, devojka na ulazu objašnjava situaciju mobilnim nekom ko zna gde. Besno je gledaju, guraju, a ona kao za sebe prošapta
-Prostačino, vozi se taxijem
Tu je dočekaše oni kojima je ovo drugi treći bus od jutros, nezgodno stanuju, pa nemaju direktne linije.
-Mene si
našla od jutros, mene, što sam tri
linije po ovoj ladnoći
promenio, sram te bilo. I tako
najzad kreće se.
Vozač zatvori vrata. Oni što nisu overili deru se da stane, oni koji su overili, vrište da trapavcima nije mesto u busu. Milina... jedva čekam sutra, pa da krenem u život...
Možda ja i preterujem... sve će da radi kao sat.. Izmedju poslovice Po jutru se dan poznaje i svaki početak je težak, biram drugu...
Na povratku iz Studenice bilo je i preticanja

Дегустатор вина - код једног познатог велетрговца вином - је умро и фирма је објавила оглас за запошљавање новог дегустатора. За посао се пријавио смрдљиви, прљави пијанац. Директор фирме смишљао је начин како да га одбије. Дали су му чашу вина да проба..
"Мушкат, три године стар, узгојен на северном обронку, однегован у челичној бачви. Ниског квалитета, али прихватљив."
"Тачно", рече директор. "Дајте му још једну чашу на пробу!"
"Кабернет, осам година стар, југозападни обронак, храстове бачве, зрење на 8°Ц. Још три године зрења и показат ће најбоље резултате."
"Тачно." Трећа чаша...
"Бели шампањски пинот, високог квалитета и ексклузиван", хладнокрвно рече пијанац.
Директор је био запањен. Намигнуо је секретарици и нешто јој пришапнуо. Она изађе из собе и врати се с чашом урина. Пијанац гуцне...
"Плавуша, 26 година. Три месеца у другом стању и ако ми не дате посао, рећи ћу ко је отац!"
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||