Sedim u parku.
Ubilo se od romantike.
Sručila sam se na prvu klupu kao džak krompira.
Možda ptičice cvrkuću, možda se trava zeleni, vetar ćarlija, Sunašce...hm....šta radi Sunašce?? Da, da Sunašce procvrčalo ono malo mozga što mi je još ostalo.
Prepuštam se, sanjarenju???
Odmor od jurnjave za nekim papirićem koji traži drugi papirić, a ovaj opet neki papirić....
Dreka neke bebe me povrati u stvarnost. Pogledam oko mene sve neki bebironi, ni mesec dana nemaju.
Mladi otac trapavo prepovija bebu, bespomoćno traži pomoć i objašnjava
-Nismo se venčali, dobili smo bebu i sad ne možemo da je prijavimo dok ne dokažemo da je dete naše. Kažu, možda je ukradena beba.
Gledam ga belo, beba na vrućini urla, pridružuje joj se druga koja očito neće da bude foto model, kad god blesne blic na snimku za pasoš, ona mahne ručicom i zatvori oči.
Roditelji koji su u XXI veku rešili da žive bez papira, kažnjeni su, 30 ooo i dokažite da je dete vaše... Papiri ne važe za dokaz, možda DNK??
Šalteruše, kao šalteruše, neumoljive, bebe kao bebe, urlaju, a mi??? Ostajemo i dalje da se nadamo da će jednog dana biti sve kako treba....
Mladić sa bebom koja neće da se slika, a hoće da putuje, sažaljivo me pogleda
-Tome se nadao i moj deda, otac... možda nešto dočeka moj... pa zastade... unuk...


RUKE
Meni su najvažnije na nekom čoveku ruke, oči
"ogledalo duše", gluposti, sakri lice, oči nemaju izraz.
Ali ruke!
Prvi dodir: muškarčina, misliš polomiće te, a on pruži vlažnu ruku,
mlitavo, čini ti se da si ruku uronio u pekmez, ili neko kljucne tvoju ruku kao
da ćeš ga ugristi, odmah pobegne, zato poneko, drži ti ruku pola sata pričajući
i sta je te noći sanjao.
Pravi stisak ruke, kao i pravi čovek, retki su.
Oblik prstiju, dugi , tanki, prsti pijaniste, ili kratki, četvrtasti, prsti
drvoseče? Pa, u životu, neki put treba pijanista, ali neki put i
drvoseča, obično nadjemo nešto izmedju.
Nakit?
Neke ženske ruke potsećaju na pokretne zlatare, a i muškarci sve ćešće nose
taj "muški"nakit, naravno i na njima deluje... ženskasto.
Ruke?
Možete li zamisliti šta sve rade? Svi sportovi, plivanje, odbojka, svaki sport
sa loptom, izmišljeni su zbog ruku. Čak i, najvažnija, sporedna stvar za
muškarce, fudbal...probajte samo da dotaknete rukom loptu...onaj čikica sto
trči za fudbalerima odmah počne da svira neku čudnu melodiju, oni se naredjaju
, šutiraju i urnebes...(nisam bas sigurna, da li je to penal?)
Ali ruke znaju svoju moć!
Znaju one, ponekad da budu tako...tako..dotaknu vas lagano po obrazu, spuste se
na tren do usnica, blago predju po njima.
Ruke...pomiluju kosu, leprsavo dotaknu vrat izazivajući neku čudnu
jezu...ruke...jedna počne da se spušta milujući ledja... izaziva neke žmarce,
hladnu jezu... druga dotakne vrat, predje preko grla... a vatreni plamičci
postaju sve nestašniji... Telo počinje da gori... dah postaje isprekidan... usne
poluotvorene... Ruke ne prestaju, hoće da sukobe onaj žar, vatru, sa onim
hladnim osećajima koji klize niz ledja... ruke ne prestaju... ruke... čarobnice
strasti... ruke... prijateljice ljubavi--- ruke... ruke...
Svi ljudi koji nisu sposobni za svoj posao , treba da se sklone, i da daju
šansu onima koji imaju nešto u glavi.
Nema tu sentimentalosti, lažne.
Videla sam da nešto nije u redu sa kolima, otišla kod majstora, lepo mu sve,
precizno objasnila. On je trebao da postavo dijagnozu, ne ja.
-Ja sam sve sam sredio, promenio ulje i filtere, svečice, platine... Ako nešto nije
u redu, dođite ponovo.
Uzgred odrao me je, naplatio je to kao sv. Petra kajganu.
Jarca pečenog je bilo sve u redu.
Kola su se propinjala, sinoć, kao da su na rodeu,
uzdisala kao da su na mostu ljubavi u Veneciji,
a svi koji su me sreli na autoputu,
krstili su se kao da su u Sabornoj crkvi.
Kad su došla pred garažu uskopečila su se i ni slučajno nisu htela da udju u
nju. Molila sam, preklinjala, kola su bila neumoljiva, onda sam ih šutnula, po
onoj batina je iz Raja izašla, i kola su pred silom poklekla.
Jutros se ja sva nacifram kao seoska mlada, da zavedem automehaničara da nešto
uradi sa mojom lepoticom od kola, koja je da priznam ipak, sredovečna dama.
Šipak, ni da mrdnu.
Ja ih malo gurala tamo vamo, ne reaguju ni slučajno. Zaglavila se ja na izlaz,
niko nije mogao da mrdne od mene. Hteli ne hteli počeše da postavljaju
dijagnoze. Ja sam "iskusno" pogledala po komšijama i donela zaključak da se lamela otkačila. Gledaju me prezrivo, kao svaku žensku vozača.
Padaju razne dijagnoze, videćeemo šta je stručni konzilijum pronašao. Zadnja je da se šlepamo i ja i kola do neke radionice. Ja sam pobegla od kola, možda se sama zaleče, i sad okrećem pokorno sve telefone, možda naidjem na neku žrtvu da mi pomogne:)
Zasada se javio jedan otpisani obožavaoc I majstor koji spava do 9h. Okrečem dalje telephone….
Nastavak sledi…
Ceo život je jedan ples.
Nekima valcer, nekima tango.
Neko pleše uspešnije , a neko trapavije. AnaM ,je imala sve predispozicije da postane vrhunska balerina...hm???
Rodila sam se u januaru, i umesto da zaplešem u život, zaurla sam kad su me iz tople sobice izbacili na -20.
U pesku sam vešto zaplesala svoj prvi tango sa nekim partnerom kome sam nabila koficu na glavu jer me je stalno vukao plačući da sednem. Očito nije prepoznao moj plesački talent, ili možda i jeste.
Moji su me dali u baletsku školu da potrošim energiju. Zamislila sam se da plešem belog labuda, ali ništa od toga. Morala sam satima da se klanjam na nekoj motki koja je do neba bila visoka. Tražili su da se još smeškam i da mlataram glupo rukama. Moje noge su shvatile caku, trebaju im visoke balerine...pa su požurile da rastu. Kad sam prerasla sve muške partnere, izbacili su me iz škole, jer su dečaci većina sa Edipovim kompleksom, odbili da igraju sa onom „pokretnom vešalicom“
Prvi ozbiljniji ples sam imala u jednoj ogromnoj sali, na klizavom parketu u bledozelenoj svilenoj haljini.
Gracilno sam zagrlila partnera, orkestar je pokušao da trubama i harmonikom dočara Štrausov Na lepom plavom Dunavu. Muzika bi i prošla, ali moj partner je bio za glavu manji sa dve leve noge, i kad mi je stao na nogu, ne nameravajući da se sa nje pomeri, tako sam ga šutnula u ono bolno muško mesto, da više nije pogledao ni jednu žensku... ne samo na plesu....
Prišao je drugi sa čašom vina u ruci i teturajući me pitao za ples. Ne znam šta sam mu odgovorila, znam samo da je ono vino zavšilo na mojoj haljini, i da sam ostatak vina poklonila njegovoj košulji.
Pobegla sam u drugu salu i tamo zaigrala moravac
Dalje sam plesala kako sam plesala sve do trenutka kad sam videla ovu sliku . Zamislila sam sebe da ceo život igram sa jednim od njih...
|
|
![]()
![]()
Za ili protiv transplatacije?
Lako je opredeliti se, ako si zdrav.
U kritičnom trenutku, neki put minuti odlučuju.
Zar mora biti tako?
Nemaju svi sreću da imaju čelično zdravlje.
Mnogi se bore sa raznim
bolestima, nekima otkazu pojedini organi i gubeći svoju funkciju. Neki put
toliko, da je moguć dalji život samo uz trasplataciju tog organa.
Medicinsko osoblje, lekari, edukuju se širom Evrope, širom
celog sveta. Njihova znanje i stručnost je na svetskom nivou. Sam program
stručnost je na visokom rangu. Program transplatacije diže nivo ustanove gde se
to obavlja, jer uključuje veliki broj specijalista i stručnog osoblja.
Program bi lako išao napred, naravno, uvek nešto koči.
Jedna od prvih prepreka je nepostojanje adekvatnih zakona.
Kod nas je važnije doneti zakon o bilo kakvoj gluposti, nego
zakon o presadjivanju tkiva i organa, zakon koji bi spasavao ljudske živote.
Neažurnost i sporost u tome je ravna kriminalu.
Novac, to božanstvo kome se svi klanjajuje, naravno prepreka
je da sve podje bržim tokom. Da li je jeftinije svakog pacijenta poslati u
inostrastvo, ili to uraditi u zemlji? I da li će baš svaki dobiti
priliku, ma koliko mu je neophodno, da ode? Nabavka opreme, njeno održavanje,
je skupo. A koliko vredi ljudski život?
Pitanje donacije organa nije rešeno.
Ko može dati?
Kako?
Sretstva informisanja često senzionalistički pišu u
pozitivnom ili negativnom smislu. Možda bi bilo bolje da napišu da jedan
preminuli može spasiti četiri ljudska života. Svaka pomoć je dobro došla.
Treba objasniti da je trasplatacija uvek trka
vremenom.
Pojedinci se nekad pitaju gde bi i kako zaveštali svoje
organe. Ovde nema ustanove koja to radi. To se mora uraditi na nacinalnom
nivou, kad bi se svaki pojedinac izjašnjavao prilikom uzimanja nekog dokumenta,
da li je za ili protiv doniranja organa.
Čudno, mislimo da ćemo uvek biti zdravi, mi , naše porodice,
prijatelji, svi koje poznajemo i koje volimo.
A da li će tako biti???
Postoje razna mišljenja, razni stavovi o davanju ili
uzimanju organa.
Da li će neko biti donator, pojedinac odlučuje.
Da li će mu trebati organ...
![]()
Roleri, napisano po narudžbi:)
Kad bih izmišljala doživljaje možda bih napisala nešto ovako
Popodne je bio vreli dan..Vikend je počeo, a ja paćenica sama kao siroče, nikav plan.
E, neće, ima da se zabavim, ima da krenem sama pored Dunava, pa pravo do Ušća.
Obukla sam bele pantalone, omiljenu zelenu majicu i krenula.
Kod hotela (kako li se sad zove) Jugoslavije stavila sam rolere, popravila kosu, bacila prezriv osmeh na ostale i podignuta nosa gracilno poletela put Ušća.
Gracilno?
Prvi korak mi je uspeo, klizim kao balerina, neko kućence veselo maše repom, ja gledam naravno gazdu, kučence u moje noge i i i ... balerina se pretvara u avion, luping i jurim...
Ne znam kako ni zašto sam skrenula sa staze, saplela se na neku klupu koju je meni za inat tu neko stavio... i jurim dalje, preko neke trave (što je ne pokosiše) pravo prema Dunavu.
Niko i ne pokušava da me zaustavi,a ja gledam splav koji se približava vrtoglavom brzinom, i mislim, samo da upadnem u onu prljavu vodu, a ne na splav..ima da se unakazim za čitav život, a pričaće svi sa keja i svojim unucima kako su se smejali.
Neki pecaroš mirno meditira , zabačeni štapovi lelujaju na talasima, sekundi jure.
Tras-Bum
Padam preko neke stoličice, bele pantalone dobijaju braon fleke,( ma, nije to, od zemlje), sedim zabezeknuta na podu, ne smem da se pomerim bojeći se da sam nešto polomila.
Sad da je bajka, naišao bi princ, pružio mi ruku i na belom konju ( može i na belom brodiću) odveo me u svet snova.
Nije bajka, pecaroš me klepi po glavi što sam mu preturila kanticu sa ulovom, a neka žena se pakosno nasmeja i dobaci
-Tako joj i treba, svakoj čorbi hoće da je zaprška
Na plaži se odmah vidi ko je muško, ko žensko...
sram vas bilo, nije to,
nego kupaći kostim.
Muškarci i pripadnice ženskog pola se potpuno drugačije ponašaju.
Nikako ne mogu da rešim tu zagonetku.
Sasvim malene devojčice, tek prohodale, nose kostime iz jednog dela, zatvorene do grla, čak i male rukaviće, suknjice, nešto kao u srednjem veku.
Kako devojčice rastu, što po godinama, što po kilaži, kostimi postaju sve manji. Obline se sve više pokazuju, u sve manjim kupaćim, da bi u jednom trenutku kostim gotovo nestao, a mnogima i nestane kad bi to najmanje trebalo očekivati.
Kod muškaraca je to sasvim drugačije.
Oni sasvim mali idu golišavi ponosno trčkarajući po pesku i utrčavajući u vodu. Što su stariji kupaći im postaje sve veći. Sad i tu postoji problem, nogavice dostižu kolena, a kostimi pomalo liče na one sa početka ovog veka.
Zašto je tako, ko zna, ali neću da vam priznam u kakvom sam se kostimu letos kupala...
samo ću da priznam,
pocrnila mi je veća površina tela...
Morska obala.
Telo mi gori.
Da li od Sunca koje je upeklo, ili od vatrenih pogleda jednog Girosa Halkidikisa.
A on?
Mora da je Apolon tako izgledao.
Preplanulo telo, nauljeno da se vidi svaki biceps, triceps( ima li četvrseps?) Tamne oči kao da probadaju. On zna kako izgleda, pa se svaki čas protegne, prošeće po plaži, a ženskice samo trepću kao svrake na jugovini. Ja ne trepćem, oči mi ispale, pa ne znam gde pre da ga pogledam.
Ruke mu onako grube, kao da je drvoseča, koža kao da tuca kamen, a usne, ma boli glava. I zabole me glava, ali šta da se radi, takav neće mene ni da pogleda.
Zamišljam te ruke na telu, osećam kako me dodiruju prsti, prelaze preko lopatice, spuštaju se niz kičmu. Stegla zube pa ne dišem, a neka vrelina mi ne da da progovorim. Ne mogu više, trčim u vodu.
Giros se diže, uzima loptu , smeši mi se, i maše rukom. Pravim se da ga ne vidim, hladna voda me otreznila. Bacila sam se naglo i dozvala pameti.
On pliva iza mene.
Šta sad?
Sve je bliže i bliže, nije baš neki plivač, usporavam. Osećam mu dah, tu je, sad će da baci loptu. Da li da je uhvatim? Mnogo je zgodan. Treba li da se prenemažem i da ga pustim da se malo više potrudi?
Mislim se ja mislim, i....
Prodje ti on pored mene kao pored Turskog groblja, i otpliva ka jednom smedjušanu koji mu aplaudira kao da je preplivao La Manš. Smeju se i grele, dobacuju jedan drugom loptu.
E AnaM opasna ova muška konkurencija... plivaj dalje, daleko je Amerika...
Većina i želi da bude osvojena, samo se prenemaže i kao traži da nadje način da zaboravi onoga. Žene su tu vrlo specifične, obavezno pate za nekim ko ih je šutnuo, i otišao sa drugom zaboravljajući da je ona ikad i protrčala kroz njegov život.
Neka to, na posao osvajanja:
1.Najbolje je da se naslonite na nečija luksuzna kola, mašete ljučevima, može i od podruma, i pokazujte na nju smešeći se. Ne progovarajte ni reči, tu uvek uprskate sa svojim „duhovitim“ primedbama. Kad ona upitno pogleda, pokaže na sebe, samo kimnite glavom i odvedite je do kafića.
2.Neke žene su rodjene kuvarice. Uzmite komad hleba, nakrivo isečen, otvorite paštetu i počnite da mažete po hlebu. Po mogućnosti na lice stavite masku Mislioca. Nije važno ako ste i glavni kuvar u Interkontinentalu, ispustite hleb u pesak, onda ga obrišite o svoju butinu i nastavite da mažete glupavo se smešeći i oblizivajući. To ni jedna žena ne može da idrži. Zgrabiće onu krišku hleba, pogledaće vas prekorno, pobedonosno je namazati, a vi zgrabite nju.
3. Trik sa povredjenom nogom. U vodi pokažite sve svoje bravure, ako ništa ne znate, čak ni da plivate, prskajte sve oko sebe smejući se, ženskice vole duhovite. Pazite samo da vas neka sa frizurom, našminkana i ukoćena pogleda ne ošamari, ali takvu niste ni hteli.
Dakle, izlazeći iz vode, jauknite, hvatajući se za odobrani ženski primerak, najbolje za gornji deo kupaćeg da odmah vidite oko čega se trudite. Možete dobiti ili šamar, ili brižnu osobu koja će ceo dan trčkarati i služiti vas, navečer, naprasno ozdravite kad vas dovede do kreveta, ili kupatila, ili već tamo gde ste najbolji.
4.U praznom restoranu promenite bar pet stolova maltretirajući kelnera da vam prenosi kafu.Svaki put se smešite i izvinjavajući pogledajte prema njoj. Ako usamljena pije kafu, imate šanse, ako pije čaj, bežite, ta zimi sigurno drma viski. Bunite se na promaju, nema veze što je kafić u bašti, na muve, na ose, smislite nešto, muško ste. Ona će pomisliti da ste muškarčina ili idiot, ali ako iole vredi, reskirajte. Na kraju sednite za njen sto tvrdeći da samo prava žena može da izabere to mesto. Trabunjajte nešto kao lepa, pametna, žene nasedaju na to.
5.Odaberite ženskicu koja sedi na plaži i maže se, zatrčite se pored nje i zaspite je peskom. Počnite da joj skidate pesak sa tela, a onda otmite nekom detetu koficu (pazite da nije njeno). Dok dete urla perite je lagano po delovima koje hoćete da ispitate.Uz neodoljiv osmeh ( za to je potrebno lepi zubi ili dobar stomatolog) nastavite u vodi. Ako nije od kamena, vaši prsti će sami uraditi šta treba.
6.Na papiru nacrtajte stopalo i figuru tela. Napišite 10 i 30 EU. Pokazujte taj papir svakoj ženskici na plaži. Neke će samo odmahnuti rukom, neke vas neće ni pogledati, a neke će i pristati. Ne morate da znate da masirate, samo pritiskujte na neke izmišljene tačke, mlatarajte joj ruke i noge, zamišljeno uzdišite kad prelazite preko nekih delova tela, i pustite prste da rade svoje. U najgorem slučaju zaradićete neki evrić.
7.ne zavaravajte se da će vas neko voleti samo zbog vas. Mi spadamo u grupu sisara koje kao glavni afrodizijak vlast i naravno novac.
Ako ste tu kako treba, ovo verovatno i ne čitate.
Što bi rekli rudari SREĆNO!
AnaM zavodi muškiće...
SAVETI...
Kako zavesti muškarca na plaži?
Saveti, kao saveti, mogu pomoći samo onom ko to želi.
Uostalom muškarci se ne brane previše, pa nije nešto ni teško
1.Bespomoćno otvarajte suncobran, uzdišući i pogledavajući odabrani primerak. Nespretno se naginjite otkrivajući dekolte ili svoju pozadinu, zavisi koje je veće. Ako ne ukapira, tresnite ga suncobranom po glavi i uz neodoljivi osmeh zatražite pomoć. Nije važno na kom jeziku govorite ako je udarac bio dovoljno precizan.
2.Stari trik. U vodi mlatarajte rukama, počnite da tonete i derite se što jače možete. Pazite da se ne primeti da imate medalju u plivanju na 100m. Kad vam pridje, zagrlite ga i ne ispuštajte, naročito ne na obali gde postoji opasnost od drugih pripadnica vašeg pola.
3.Udjite na jahtu nekog Girosa Halkidikisa, pridjite baru i natočite piće. Kad vlasnik pridje, polite ga sokom uz uzvik: ups, pitajte ga šta tu traži.
4.Počnite u radnji da brbljate sa nekim ko vas ne razume, terajte ga da proba majice, farmerke, košulje, cipele, jer je baš kao vaš brat za koga kupujete. Onda izjavite da to ništa ne valja, terajte ga u drugu, treću radnju, dok mu ne dosadi i odvede vas u neki kafić, da se reši bede. Muškarci ne vole da isprobavaju stvari koje kupuju, ostale probe obožavaju.
5.Naručite u restoranu hranu, dajte broj susedne sobe. Kad zbunjeni komšija plati, preko terase zatražite svoju hranu ili se pozovite kod njega. Pazite samo da u susednoj sobi ne bude neki naš, moglo bi vam se dogoditi da i hrana i dostavljač vam završe na glavi, kad razmislim i to nije loša kombinacija ako je dostavljač neki šarmantni Giros.
6.Trik sa peškirom. Obavite se peškirom, skinite kupaći . Svi znaju da dole nemate ništa, što na muške deluje kao na bika crvena krpa. Netremice vas gledaju očekujući da peškir padne. Cupkajte nespretno na jednoj nozi pokušavajući da dohvatite suvi kostim. Naginjite se tek toliko da se ništa ne vidi. Pri svakom izlasku iz vode odigrajte istu ulogu. Ne preterujte. Jednom taj peškir mora „ slučajno“ da padne, naročito ako ima šta da pokažete, a koja žena nema? Sekund pre toga vrisnite da neko ne propusti glavnu scenu. Žene će vas mrzeti, a muškarci, ako nisu evnusi, ma, šta da vam kažem.
Ima toga još, možete dodati svoja iskustva. Zajedno smo jače!
Sledeći post
Kako osvojiti ženskicu
AnaM sagapo
Sa grčkim ne stojim najbolje, pa ko velim kad već idem tamo da naučim neku reč.
Hvala i dobar dan će biti dovoljno.
Hvala kažu nekako el haristo, to mi se činilo bogohulno, a dobar dan kali mera, to me potsetilo na ono crno pače, pa mi bilo glupo.
Ima i neki jasos, ali mnogo zapetljano drugačije ako kažeš jednoj osobi, drugačije ako ih je više, pa opet drugačije ako si sam, a potseća više na losos nago na dobar dan.
Idi begaj.
I ja odabrala da kažem dobar dan, Sagapo. Lepa kratka reč, čula sam je više puta
Prvi dan ja izadjem sva srećna na morence, pozdravim ga šireći ruke, Sagapo.To se mnogo dopalo jednoj Grkinji, svako jutro mi davala krofnu sa čokoladom. Pokušala sam da joj platim, ni slučajno.
Kad je došao banjino da naplati ležaljku, ja ga lepo pozdravih , sagapo. On mi namignu, kaže i on sagapo i ne naplati mi ležaljku. Neki čudan čovek.
Popodne sam htela da popijem kafu u kafiću. Svi su stolovi bili zauzeti, pa sam krenula kod nekih mladića, neću valjda kod ženskica. Pozdravim ja , sagapo. Na to onaj crni lupi šamarčinu smedjem i ode. Smedji me besno pogleda i odjuri za njim. Lepo sam se razbaškarila za njihovim stolom.
Sobarica mi donosi kafu u krevet, menja posteljinu svaki dan, samo meni čisti apartman. Svi drugi kukaju na nju, a ona ja je samo pozdravila njenog klinca sagapo.
U samoposluzi me pozdravljaju sagapo, smeškaju se, obavezno nešto časte, čak me I prozvali AnaM Sagapo…
Čudan neki narod
Držite mi pesnice, čvrsto, čvrsto.
Ovo će biti definitivno odmor koji se pamti. Naravno, ako uopšte otputujem.
Ne znam šta još može na polasku da podje naopako? Saznaću verovatno vrlo brzo!
Kiša pljušti, jurim na posao, a neki Saša me zove na svaka dva sata sa promenom plana. Znala sam da treba da se čuvam od muškaraca sa plavim očima...
Da bih stavila nešto toplo u kofer izbacila sam pola stvari. Sad moj spisak tužno stoji pored gomile majičica i milion nepotrebnih stvarčica koje su napravile mesto, drugom milionu sitničica koje mi sigurno neće trebati.
Muka mi je, boli me želudac, ne mogu da jedem, vrtim se kao čigra tražeći nešto što mi ne treba...žedna sam. Neko bi rekao da imam reisefiber....putnu groznicu, od tog nema leka, ne pomaže apoteka...
Po svoj prilici biće materjala za postove...
Čuvajte mi blog, nemojte mnogo da me grdite, i pišite lepe komentare, to svako voli, i onaj ko ne priznaje...
Cmokić
TEBIPut putujem put daleki(Zlopatiću se ne morencetu)Oko moje zoru neće videti(dok se ti odmaraš od mojeg brbljanjaPut putujem, a žao mi(lažem, jedva čekam da krenem)Nemam kome reći da te pozdravi(imam, neke šarmantne,ali što je sigurno, sigurno je,može li jedan moj dobar drugar?)Nemam kome reći da te poljubi(jer bi jedva dočekao taj poljubac,mogu misliti,ne bi se na tom zadržao)Put putujem, a žao mi(ako ti neka pridje na 2m skalpiraću je,a biće i borbe prsa u prsa,ako treba i u blatu)Nemam kome reći da te pozdravi( biću dobra kao uvek, ti znaš,ali ne treba preterivati)Samo tvoj sliku, da me isprati( bojim se da ne izgore mi ramena,Ko li da mi ih namaže?Srećan si što ne znaš šta je ljubomora)Nemam kome reći da te pozdravi,Za me poljubi
( pa moram ja poslati vreli poljubac
CMOK
Ne znam ko sam danas????
Možda siromašna kao crkveni miš, možda jedva sastavljam kraj sa krajem, a možda multimilioner koji brine kako da uloži novac…
Pita li se ko kako?
Lako!
Igram loto, svake nedelje.
Šest dana pravim planove kako da potrošim novac, kupujem u mašti zamkove, putujem oko sveta, ispunjavam želje svima, dajem anonimno u dobrotvorne svrhe, ama, uživam u trošenju novca.
Sedmi dan, pogledam rezultate i pomislim: Biće iduće nedelje…
Utorak je, loto je izvučen. Gosti su me zabavili, pa nisam gledala izvlačenje…
I … da li da gvirnem???
Možda da sačekam da neko dodje helikopterom i donese premiju??
Malo ću da gvirnem, pa ću vam javiti.
Ako me sutra nema… premija je u pravim rukama…
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||