AnaM

AnaM...nemoguća ljubav
2009/03/09,19:42

Kišne kapi slivaju se, niz okno.

Ne, to nisu suze, samo vam se pričinjava.

Tražim Mesečev zrak da mi pokaže put do zvezde na kojoj se sakrio moj mir. Moji nemiri govore da postojiš.

Mora da si negde.

Osećam da si tu, a nema te.

Krila moje mašte suviše su slaba da preletim  Svemir i da te pronadjem.

Možda se skrivaš u vekovima daleke prošlosti, ili ćeš nastati u budućnosti kad mene ne bude za tebe.

Dolaziš u snovima.

Pokušavam da pobegnem od tebe, hladne planete skrivaju moje osećaje, a vrelina vulkana gasi se od moje strasti, Sunce tamni, navlači oblake da se sakrije od mojih želja.

Projurio si kao kometa kroz snove moga života. 

Zapaliću!

Sagorećeš!

Nestaćemo!

Nikad neću biti tvoja.

Nikad nećeš biti moj.

Ne dele nas vekovi.

Ne deli nas svemir.

Naš susret je nemoguć, nikad te neću dodirnuti, poljubiti, zagrliti, pripadati ti.

Tako si blizu, a tako daleko...

...jer ti živiš na planeti ne koju nikad ne mogu doći... jer ona je... ona je... ona je kapljica krvi zarobljena u mom srcu.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu