AnaM

AnaM leti
2009/03/19,23:38
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


 

Trebalo me je u nešto ubediti.

Kategorički sam rekla NE.

Ubedjivanje je počelo na sve moguće načine. Prvo osmehom, šalom, onda sentimentalnošću, onda sa nečim što i...io, polazimo...anas

moguće, ja da vozim avion, idi begaj...om, onda sentimentalnošću, onda sa nečim što i  gvozdena vrata otvara, ja kao mazga, ne, i ne…

Da li sam rekla da je taj što me ubedjuje pilot?

Nisam!

I on baci adut na sto.

-Da se provozamo avionom, ti da voziš.

Bojim se vožnje avionom i kao putnik. Umirem kad se diže, a tek kad se spušta… naravno ne bih priznala ni da me kolju… sigurna sam da je to nemoguće, ja da vozim avion, idi begaj… nasmejah se i…

-Važi, ali odmah, danas

-Tako sam i mislio, polazimo…

Bila sam sigurna da idemo na kafu… vozio je kao lud… adrenalin mi na uši izlazio…

I, da ne davim… aerodrom, avion, ja na sedištu pilota… sve se smejuljim… sad će da kaže …šala, da se nasmeje… iafica...se nasmeje...pilota...fu... kafica…

Poletosmo na nebo, meni srce ostade u petama, i kad sam mislila da više ne može ništa da me strefi

-Gurni polugu napred, to je gas...

-Neću, bojim se, drži ti....Ti nisi normalan...

On zabaci obe ruke iza vrata, smeje se kao budala, a ja ... mrtva... ovo piše moj duh... Onaj volan mrda levo desno, sad ćemo da se strmeknemo, šta ima da ga i okrećem, i onako sam na nebu, nema gde da skrenem... Užas, više se i ne bojim... adrenalin poludeo.. i počeh ja da nešto brkljam, ništa se ne dešava.

Kad ti odjednom se onaj avion prope, podiže u nebesa, a moje srce srećom ostalo u petama, pa i ne zna šta se dešava...

-Guraj polugu, gas. Gas...

Dere se onaj zlotvor... kako sam ja drugačije zamišljala to nebesko lebdenje...

Mogla sam da ga zadavim...

Onako na nebesima, bespomoćna prepuštena sudbini, baš sam bila jadna. Okrećem onaj glupi točak, ništa se ne dešava... više se i ne bojim, pa šta, niko nije ostao gore, ovako ili onako, završiću na zemlji.

On se smeje...  Pilota neću više da vidim ni na slici... iako se po ceo dan saplićem o njih, sudbinski su mi namenjeni...

Da, da ne zaboravim... celo vreme je uključen automatski pilot... tako da ja baš i nisam nešto uradila... ostalo u petama, pa i ne zna šta se dešava...s, više se i ne bojim...

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu