« AnaM sanja...ponekad... | Main | AnaM na oblacima »
Trebalo me je u nešto ubediti.
Kategorički sam rekla NE.
Ubedjivanje je počelo na sve moguće načine. Prvo osmehom, šalom, onda sentimentalnošću, onda sa nečim što i
gvozdena vrata otvara, ja kao mazga, ne, i ne…
Da li sam rekla da je taj što me ubedjuje pilot?
Nisam!
I on baci adut na sto.
-Da se provozamo avionom, ti da voziš.
Bojim se vožnje avionom i kao putnik. Umirem kad se diže, a tek kad se spušta… naravno ne bih priznala ni da me kolju… sigurna sam da je to nemoguće, ja da vozim avion, idi begaj… nasmejah se i…
-Važi, ali odmah, danas
-Tako sam i mislio, polazimo…
Bila sam sigurna da idemo na kafu… vozio je kao lud… adrenalin mi na uši izlazio…
I, da ne davim… aerodrom, avion, ja na sedištu pilota… sve se smejuljim… sad će da kaže …šala, da se nasmeje… i kafica…
Poletosmo na nebo, meni srce ostade u petama, i kad sam mislila da više ne može ništa da me strefi
-Gurni polugu napred, to je gas...
-Neću, bojim se, drži ti....Ti nisi normalan...
On zabaci obe ruke iza vrata, smeje se kao budala, a ja ... mrtva... ovo piše moj duh... Onaj volan mrda levo desno, sad ćemo da se strmeknemo, šta ima da ga i okrećem, i onako sam na nebu, nema gde da skrenem... Užas, više se i ne bojim... adrenalin poludeo.. i počeh ja da nešto brkljam, ništa se ne dešava.
Kad ti odjednom se onaj avion prope, podiže u nebesa, a moje srce srećom ostalo u petama, pa i ne zna šta se dešava...
-Guraj polugu, gas. Gas...
Dere se onaj zlotvor... kako sam ja drugačije zamišljala to nebesko lebdenje...
Mogla sam da ga zadavim...
Onako na nebesima, bespomoćna prepuštena sudbini, baš sam bila jadna. Okrećem onaj glupi točak, ništa se ne dešava... više se i ne bojim, pa šta, niko nije ostao gore, ovako ili onako, završiću na zemlji.
On se smeje... Pilota neću više da vidim ni na slici... iako se po ceo dan saplićem o njih, sudbinski su mi namenjeni...
Da, da ne zaboravim... celo vreme je uključen automatski pilot... tako da ja baš i nisam nešto uradila...
А ја ево са осмехом изедох менаж чоколаду, док дочеках твоје спуштање на земљу. Надам се да ниси, као ја, завршила у некој бари...?!
Hahahah sarmantan neki lik taj tvoj pilot :)
Причалице, а мени парченце чоколаде:)))
Нисам ни приметила да се спуштамо:)))....
други пут...:)
Nesanice, pilot nije moj, bar ne onako kako pretpostavljaš:) Šarmantan jeste, to misli pola Beograda... onaj ženski deo populacije:)))
Не брини, оставих ти за следећи лет; чуваћу док се не спустиш, хе, хе...
Podoh na put oko SVETA stopom,stopiram Avione,sto me ne vide.?Poz...Sala ala Jovan s.s.
Radovace se devojke..jedna manje ! :)))
Drago mi je da si nogama cvrsto na zemlji.Poz.
причалице, неће Анче Таванче скоро да се да у сличан подухват:)))
Jovane s.s
Ti li si to Jovanče?
Krenuo si na put oko sveta?:)
Pazi koga stopiraš... da ne naletiš na neku opasnicu:):)))
добро је да си завршила на земљи, да ниси У земљи... п,п,п
:))
nesanice,
Neće... vratila sam se:)))
афоризми,
мило ти је,
или жао?:))))
добро јутро:)
leti leti pesmo moja...
:)))
dobro je. sletela si. na zemlju u kojoj je baš počelo proleće. nadam se da će mnogo lepog doneti.
Prijatno!*
Suky.. da li je doletela ili odletela...pesma:)))
domaćice:) a sletanje je bilo u sledećem postu:)))
| « | Mart 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||