Mercedes-varijanta za Nastasiju,
Sedeli su u kafanici u Još banji.
On sa društvom , ona sa prijateljima koji su trebali da joj učine neku uslugu.
Volela je tu kafanicu, pijuckala kaficu, i htela ili ne, slušala razgovor za susednim stolom
On je bio pun sebe, doputovao punog novčanika, stalno ga je kao slučajno otvarao.
Ona nije volela takve tipove, ali…
Nastavila je posao zbog koga je došla.
Parkiralište ispred kafane za deset kamiona.
Ona nikad nije volela to glupo parkiranje. Kola su ostala na samom ulazu, malo nakrivo, pa ne malo…
Dreka
Piska
Psovke
-Šta urlaš, sad ću da pomerim kola
-Ko ti dade volan? To sigurno u Beogradu tako parkiraju.
-Some, položila sam baš u NPazaru, šta se dereš naesposobnjakoviću?
-Da nisi žensko, sad bi te izudarao.
-Da si muško, bio bi pristojan.
-Ti…ti.. ti da mi kažeš…
-Šta je šta si stao, da nećeš da me biješ? Stao si sa tim rashodovanim mercedesom koji ne može sigurno više od 10km na sat.
-Ti si bezobraznica, moj merdža rashodovanm, ti se i ne razumeš u kola, vidi šta voziš
-Ja šta vozim,vozim, ne bih se menjala sa tvojom krntijom
Bio je u pravu, ali ona to ne bi prizanala da je kolju. Reč po reč, opkladiše se u kafu ko će pre na vrh Kopaonika. Ona nikad nije vozila po snegu na Kopaonik, a izgleda ni on.
Njena kola su imala letnje gume.
Svi su govorili da je luda, a on još ludji… naravno kad se sretnu dve usijane glave.
Krenuli su, ona je za svaki slučaj ostavila srce u petama, a on, verovatno u novčaniku.
Na prvoj snežnoj krivini, lagano ga je prešla, jes, da se skoro strmeknula u neki bor, ali je bila prva.
Na drugoj krivini, baksuzi očistili sneg, valjda ga i usisali…trubeći ju je prešao.
He, he, sledeća krivina, ona misli da je načisto luda, a on sedi u snegu, maše joj da stane, zaneo se merdža, ljubim mu točkove.
Priznao je, samo njoj, ona je džentlmenski sačuvala njegov ponos, platio je svima ručak,
iako nisu ni išli do vrha.
Ona je sigurna da ne bi uspela, ali vredelo je izazvati ga…
Zaljubila sam se, smrtno, na prvi pogled.
Samo tako
Jednog trenutka sam bila mirna (koji li je to trenutak bio?), drugog već srce mi je lupalo u ritmu tam-tama.
Odmah sam ga poželela. Onaj osećaj da ga želim više od ičega, spoznanje da nikad neće biti moj, sve se kovitlalo u meni.
Kako je lep, poželjan, Gledam i druge oči ga žele.
Bio je lep dan. Izašla sam d prošetam na Savu…i…i… ugledala sam ga. Da mi ga je samo dodirnuti. Mogla bih se opružiti po njemu , ući sva u njega, protezati se kao mačka… Kad bi bio moj samo jedan dan, samo jedan sat…samo malo… kad bi mi se prepustio… joj, bolje ne, ko zna kako bi izgledao pet minuta posle, kad bi ga se ja dočepala.
Zamišljam nas u nekom drugom svetu, nas dvoje uživamo slobodni, kosa mi viori na vetru, dodirujem ga, noge igraju …
Ljubomorno gledam onu golišavicu što se vrti oko njega. E, devojko, neće biti moj, ali ni tvoj, sigurna sam.
Prilazi mu neki trbušasti čovek, zapuštene brade, neuredne kose, tog je zadnji put okupala babica kad se rodio.
Prilazi mu onako intimno, pipka ga. Hoću da pofantaziram od ljubomore.
Muškarac! Zar sa njim da ode?
Onaj prljavko otvori neku torbetinu, uze neke papire, piše.
E, nećeš vala, on je moj.
Prilazim im energično, prljavko me gleda preko stomačića pogledom, ova nema šanse.
Verovatno je u pravu, šta ja mogu da ponudim, veliko srce, dušu.
Kome to uopšte treba?
Moja ljubav, moja želja, moj san, ode sa prljavkom. Ko mi je kriv. Gde da se zatreskam u najnoviji model mercedesa sport cupe, koji košta tričavih 179 000 EU, ili možda ipak dinara?
| « | Mart 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||