AnaM

AnaM na oblacima
2009/03/20,20:35
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


 

Proleće je.

Paperjasti beli oblaci idilično se smeše, vetar ćarlija, setna muzika puni srce. Želela bih da zagrlim ceo svet

Osećam brže strujanje krvi, osmeh mi je na licu. Zaroniću u oblake, nestaću u snovima. Zraci Sunca me miliuju

Srećna sam!

Nikad nisam osećala tokiu bezrezervnu sreću.

Zadržaću ovaj trenutak, postaće deo moje večnosti, u sećanju.

TRAS BUM

-AnaM, budi mirna, nešto nije u redu.

Beli oblaci koji su me sekund ranije potsećali na šnenokle, postaju namrgodjeni neprijatelji. Uranjamo u njih.

Sunce, pobegulja nestade... koje grlenje sveta, samo da ga ne zagrlim prebrzo. Koji me djavo naterao da se prtim po nebesima, nisam ja ptica, ja sam dvonožac, ustvari dvonožica.  Lepa moja zemljice samo da mi je da stanem na tebe.

Ono čudo avionsko poče da propada, pa da se propinje, kao konj koji hoće da zbaci jahača, pa levo,  pa desno. To sam još nekako i izdržala, ali kad poče da ide okomito naviše, vrisnuh.

Pilot se nešto domundjavao sa nekim, ništa nisam razumela, meni za inat nije pričao srpski.

-Pazi, prevrnućemo se.

-E, nećeš vala, ukapirah ja fazon.

-Da se nisi usudio da letiš naopako...

Nismo, ali kao da jesmo, crkla sam, džaba ti adrenalin, neću ga više nikad poželeti.

Ja umirem, i pilot umire, ali od smeha..

Da mi je znati od kakvog su matrjala muškarci napravljeni?

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu