AnaM

AnaM odlazi
2009/03/12,23:05
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


Odlazim, napuštam te.

Volim te, a ostavljam te.

Negde daleko, daleko od tebe, potražiću svoju sreću iako znam da bez tebe ona nikad neće biti potpuna. Zavaram sebe i druge da je to samo na kratko, da ću ti se vratiti, ali duboko u sebi znam, kad odem, otišla sam zauvek

Ne pitaj me zašto. Ti znaš. I nisam prva koja te je ostavila.

Ne šalji mi pesme koje će me potsećati na tebe.

Negde,  daleko od tebe, kad me sve bude bolelo zbog našeg rastanka, slušaću

Imam jednu želju…

 ili

daleko, daleko, srce mi je daleko...

Ima dana kada ne znam šta da radim,

 ima noći  kada lutam sam,

jer te volim tako ludo, neizmerno, da umirem…

 Pored mene će neko da pije i razbija čaše, maštaću o Skadarliji, parkovima, Dunavu i Savi.

Moja deca će imati čudna imena, govoriće nerazumljivim jezikom, neće moći shvatiti moju ljubav…moja deca, neće biti tvoja deca, i to mi kida srce…

Vraćaću ti se povremeno, samo da bi još više ranila svoje srce, nanela si još više bola. Dolaziću da te vidim nadajući se da je tebi dobro.

Smejaću se i govoriti da mi je divno, da sam srećna, ali u mom pogledu biće večita tuga, kad nisam više tvoja, ne mogu biti ničija.

Odlaziću još ranjavija, još bolnija…  ti nikad više nećeš biti bezbrižno moj, neću trčati parkovima, brati cveće, smejati se košavi koja  se igra mojom suknjom

Kad sede vlasi pospu moju kosu, kad  ruka postane nesigurna, kad moje telo više neće moći da radi za drugoga… vratiću ti se. Moliću te da mi oprostiš, da me primiš u svoje naručje. 

Oprostićeš mi,zaboravićeš da sam te ostavila kad sam ti bila najpotrebnija,  jer znaš da sam uvek, ma gde bila uvek samo tebi pripadala, jer ti si moj voljeni grad, moj Beograd. Nedostajaćeš mi svakog sekunda mog života

 

 

AnaM razmišlja...
2009/03/12,11:57
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


 

Nekad je mislila da o svemu zna najbolje.

 Sebe je zamišljala kao ogroman ormar sa bezbroj fioka i u svakoj po neki dogadjaj spremljen. Neke fioke je pokušavala da zaboravi, da ih se nikad više ne seti, bile su njena bruka., ali neke je volela i ponosila se  njima.

Svi, baš svi, su je poznavali.

 Neki su je voleli odano, iskrenom ljubavi, neki su se pravili da je vole, ponekad su to dosta  nevešto glumili, pričajući o nekoj njenoj fioci. Mnogi su se sa njom družili samo iz koristi. Kad bi je se zasitili, samo bi je odbacili bez trenutka kajanja.

One koji su je voleli obasipla je ljubavlju, darovala im najbolje od sebe, smešila se kad su je odvodili u krevet. Volela je svoje prve susrete sa nekim detetom, njegove zastrašene okice kad je prvi put ugledu, nepoverenje, ispitivački dodir. Medju decom je sticala prijatelje za ceo život.

Bili su joj simpatični oni koji su se pravili da je poznaju. U stanju su da naprave gaf  koji bi se dugo prepričavao  nekako obeležavao te ljude, jer su to ponekad  bili više nego poznati u javnsti.

 Opravdavala ih je, ne može se sve voleti. Nekog voliš, nekog ne, emocijama ne možeš naredjivati. Možda bi je  ti ljudi voleli kad bi osetili njenu unutrašnju lepotu i snagu.

Razumela je i one koji su je trebali samo iz koristi. Dohvatili bi je, upili u sebe i jurili dalje, odbacivši je do sledeće prilike. Znala je da će se kad tad vratiti, i uvek su se vraćali, zgabili je jer im je bila potrebna.

Oni su je upoznali, znali su kad im je potrebna gde da je nadju. Bila im je oslonac u radu.

Dugo je bila sigurna u sebe, možda malo i presigurna. U zadnje vreme javila joj se konkurencija. Mislila je da je nezamenljiva, a onda se pojavio taj internet, ona je ipak samo knjiga.

 


 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu