AnaM

AnaM sanja...ponekad...
2009/03/18,22:02

Poželela sam noćas da ti šapnem, tiho, tiho, samo tebi...

Jutarnje rumenilo na mom licu obasjano je tvojim dodirom. Upalio si zvezde u mojim očima, dodirnuo baršun na mojim usnama, satkao mi haljinu svojim uzdasima, ogrnuo me plaštom svojih dodira.

Trčala sam bosa po rosi tvojih maštanja, kupala se naga u zracima tvojih snova, dodirivala nebeske vrhove snagom tvoje želje.

Poželela sam da osetiš titraje mojih stremljenja, da zaroniš sa mnom u dubine mora i okeana da

valovi zapljusnu obale moje žudnje.

Ti si Sunce koje greje moje telo, ti si Mesec koji blista u najludjim snovima, ti si Zvezda mojih stremljenja.

Budi lahor koji dodiruje moju kosu, budi povetarac koji se igra mojom haljinom, budi vetar koji me budi iz snova, budi oluja koja će me baciti u zanos, budi orkan pod kojim ću se smiriti.

Šapnuću ti tiho... tiho... ja nisam ja... ti nisi ti... ja sam ti u postojanju... prepuštanju... nestajanju...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu