Jedna draga osoba mi je predložila da objasnim šta kaktus znači u mom životu, i zašto ga se bojim. Dobila sam predivne slike, zamislite ih, nisam mogla da se odlučim koju da stavim, možda ih neko postavi umesto mene?
KAKTUS
Obično se ovakve priče pričaju sa početkom: jedna moja drugarica….ali AnaM je AnaM, i da nije bilo ove priče, ne bi bilo ni nje, pa zašto onda izvlačiti tu drugaricu?
Baka AneM je živela u jednom gradu na moru, zato verovatno more još uvek huči u mojim žilama.
Bila je izrazito lepa, vesela devojka, sva je bila sićušna kao porculanska figurica. Volela je da flertuje, ali nikako da naidje na onog pravog, svakom bi nalazila neku manu, a vreme je prolazilo. Tad nije bilo ovakvih ”otvorenih” veza, morao si da se “zatvoriš” u brak. Nikako toj Ani da dodje neki pravi prosac.
Žali se ona jednog dana svojoj prijateljici:
-Ne znam kako, ali sve mi se čini da nekog volim, a onda vidim da je to samo površno, i gledam drugog, pa opet isto. Skoro imam19 godina, a nikako da naidje pravi
-Ana, vidim da volis cveće?
-Da, puna je kuća cveća, i bašta, a u mojoj sobi imam divan kaktus, čak mi je skoro i procvetao.
-Pa zar ti ne znaš?
-Ne znam, šta?
-Nisi sujeverna?
-Nisam, o čemu se radi??
-U kući gde ima devojke ne treba da bude kaktus, po predanju on ne dozvljava devojci da se uda.
-Ne verujem u te gluposti.
-Možeš da veruješ, ali i ne moraš, tvoja volja.
Sedele su u sobi u kojoj je cvetao predivan kaktus. Moja ti se baka tad naljuti na taj kaktus ,(svoj temperament sam sigurno od nje nasledila), uhvati onaj kaktus, i zavrljači ga kroz prozor
Tras-bum
Ijao..... prolazio neki čovek i kaktus sa sve saksijom pravo njemu na glavu. Pade saksija, ali i čovek. Izlete moja baka na ulicu....ubi coveka...hitna...kola....bolnica....i naravno ode moja baka da se izvini čoveku.
Da li je bio mnogo udaren u glavu ili ne, ne znam, tek on ubrzo zaprosi moju baku, a ona čim je rodila moju mamu izbaci ponovo kaktuse iz kuce....na vreme.....
I tako je postala i AnaM
Izvor... duboko u planini kroz prasak kapljica iz same stene, snažan, prelivaju se na suncu kapljice, ispod samog glečera, prskaju uzimajući mu hladnoću, da sačuvaju negde duboko u sebi njegovu snagu, led i čvrstinu, dotiču zelene stabljike, udaraju u stene. Nema mahovine na kamenu, bujica je ne dozvoljava.
Snažna, željna, juri voda, dotakla bi samo nebo, sjurila se u utrobu zemlje, poprskala šumu, sve bi da dotakne, sve da vidi, nema vremena, juri, što pre, što dalje,... nosi... kamen pokušava da je zaustavi... balvan na putu... provalija... ne vredi... jaka teče dalje, brzo... gde juri?
Zašto žuri?
Šta traži?
Snažna je, ali na putu postaje nekako mirnija, pitomija, plodnija, njene vode su pune života, razlije se po njivama, napoji žednu zemlju, da joj snagu života i dalje dalje.... Pokušavaju da je zaustave, da zatruju njene obale, crpi unutrašnju snagu svog izvora, matica vuče napred, ništa je na putu neće zaustaviti... puno još mora da uradi....
Nestaje joj na trenutak snaga, ali novi izvor, nova pritoka, nova moć, teče dalje..... dokle?
Brodovi plove, žitna polja su natopljena, šume oko njenog toka su zelene, a i ona je nekako mirnija.
Reka... a dalje... šta je, gde je, ušće reke?
Neke se mirno udruže sa drugom rekom, izmene iskustva, pa dalje teku zajedno (Morava), neke se izgube, u ljubavi predaju svoj indentitet, sebe, sve svoje (Sava), a neke zaobidju sve izazove, poslednji put na svom putu dozvole da ih zaustave u nekom mirnom jezeru. Polako se iz njega izvuku, tiho, tiho, kao mali novi potok, i prepuste razlogu svog postojanja....teku, teku, ponovo... do mora...
Mogla bi to da bude reka, ili možda samo jedna obična žena
Žena i Reka su iste
Kad si najsigurniji u njihov tok,
ne izazivaj
mogu promeniti pravac.
Davno, davno, kad se stvarao svet, Bog napravi jedan cvet, cvet ljubavi. Nežne latice, bogatstvo boja, sladak miris, i nazva ga ruža.
Mladic pruži devojci cvet, ona se nasmeši, pomirisa ružu, prinese je grudima i zaplaka, ubola se na trn.
Takva je i ljubav, nežna, bogatstvo boja, sladak miris, ali ako je prineseš previše srcu, možeš se ubosti.
Napraviću drugi cvet, reče Bog. Uze mekoću devojačkih usana za latice, vitkost mlade jele za stabljiku, sokove potoka za listove, a miris?
Kakav miris da da?
Daću mu miris ljubavi, samo onaj čije srce je čisto, ispunjeno ljubavi, samo onaj ko ume da primi, ali i da da, može da oseti miris TULIPANA, ili lala, kako hoćete....
Volela je svoju decu.
Svako dete je bilo na svoj način.
Posmatrala je najvrednijeg, bio je mali, zdepast, uvek se podmetnuo da pomogne braći, a ostali su ga nekako gurnuli u stranu. Svi su bili složni, uglavnom, držali su se zajedno, ali njega su malo odgurnuli. Nije im zamerao, znao je da bi teško funkcionisali bez njega.
Nije voleo da se kinjdjuri za razliku od brata koji je skoro uvek imao nakit na sebi. Neki put je i preterivao, ali kao da se to od njega i očekivalo, nije voleo da bude nag.
Bio je tu još jedan brat, taj se odvajao samo da opsuje. Pravi prostak, nije birao priliku, začas bi izleteo, odvojio se od ostalih, i svima je bilo jasno šta hoće da kaže.
Kao i uvek u životu, najnekorisniji je bio mezimac svih, i umeo je to da koristi. Nijedan posao nije bio za njega, kad tad bi nešto malo i pomogao, ali sve bi to oni uradili i sami.
Volela je da ih masira, tetoši, ukrašuje. Oni su bili deo nje.
Kad ti neko slomije srce, patiš, povlačiš se, ne želiš više nikog i ništa, tandara broć.
Kad se slomije samo deo, nevažan deo njih, nokat na prstu, uh... znam, slomila sam nokat na palcu, do mesa... cela ruka me je bolela, do mozga... boli, strava...otkida... i realno... sve suze idu...
NE
| « | Mart 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||