AnaM

Barbara9
2009/12/28,14:59

 

BARBARA 9.

 

 

Nova Godina se približavala, praznična euforija se već oseća. Grad se kiti,  sijalice na sve strane, raznobojni ukrasi, jelke, samo se čeka dan kad će se sve upaliti, kad će početi da blista i svetli.

              Ko zna da li će biti snega, ili će možda sve biti zaledjeno. Uvek mi se nekako činilo da novogodišnji praznici nisu pravi ako nije sve belo.Volela sam te Božične i novogodišnje praznike, sve je nekako svečano, sve se čini da je nešto drugačije, i da će od Nove godine sve biti bolje.  Posebno sam se radovala jer je to bio nekako i kraj jednog dela mog života, i početak nečeg novog. Imala sam već sve u planu za to veče, naravno, u Gradu u poznatom drustvu. Osećala sam da i taj dan, bolje reći ta noć je deo mog opraštanja sa Gradom.

            Jedne večeri se panično javila Nada.

                                           -Barbara, treba mi tvoj savet.

                                           -Naravno, u čemu je problem?

           -Ja sam se pomirila sa Sašom, i treba nešto da mu kupim za poklon da stavim pod jelku, ali nemam nikakvu ideju.

            Pala sam u iskušenje da joj kažem da kupi bokserske rukavice, ali  sam se u zadnji čas zaustavila i samo rekla :

                                           -Dodji kod mene pa ćemo se već nečeg  da se setimo.

           Nije prošlo puno vremena Nada je zvonila. Sad je trebalo prvo saslušati priču, kako je Saša divan, kako je pokajnički došao, molio da se pomire, i kako je sad sve u redu. Volela sam je i znala sam da moram da je saslušam, prihvatim da ona voli Sašu, na kraju, ako se njoj dopada, šta se to mene tiče.

                                 -Da li se on najzad zaposlio? Da li je počeo specijalizaciju?

                                 -Ne nije, ima neke probleme.

                                 -Probleme?

-Nema prava na specijalizaciju, suviše mu je nizak prosek ocena.

                                  -Nemoguće, meni je rekao da ima samo jednu devetku

-U tome i jeste problem, ima samo jednu devetku, ali ostale ocene su šestice, a ne desetke kako je pričao.

           Već mi je bilo dosta Saše, ali šta sam mogla? Neki  ljudi petljaju i lažu i kad treba i kad ne treba. Šta li mu je samo značilo da priča da ima odličan prosek na fakultetu, da se svi grabe za njega. Kad tad, istina ispliva na površinu, kako se ono kaže? Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve odaju.

-Vidiš, ni sama ne znam šta da ti predložim da mu kupiš, ne poznam ga da bih znala šta voli.

                                          -On sve voli.

                                          -Gde ćete imati tu jelku? U njegovom stanu?

-Ne u mom, Saša je predložio da se useli kod mene, jer je ostao bez stana, a toliko me voli da ne može da se razdvoji ni trenutak od mene.

-Dobro, sad da razgovaramo o poklonima, a o Saši ti najbolje znaš. Možda kravata, ranije su svi muškarci nosili kravate, pokloniš mu još jednu, on je pogleda, zgrozi se, i baci je na gomilu, smejala sam se

-Ne, to nikako, on je sportski tip, a sigurno ne zna da veže kravatu.

-Znači kravata otpada. Knjiga! To je najlepši poklon, možeš ga svakom da je daš. Svi vole da čitaju, možeš izabrati neku oblast koja interesuje Sašu i kupiti knjigu o tome, ili, koga on pisca uopšte voli?

-Ne znam, jednom mi je rekao da ne voli da čita, a kupuje ih samo da bi ih stavio na policu da bi mu soba izgledala intelektualno. Sve se bojim da mu je važnija boja korica, nego pisac i sadržaj knjige

-Znači i knjiga otpada. Znam! On je iz  Mestašca, kroz koje protiču tri reke, sigurno voli pecanje. Kupi mu neki pribor za pecanje.

-To uopšte ne dolazi u obzir, rekao mi je jednom da su žene glupe za pecanje i da ne razlikuju morsku ribu od rečne, a o pecanju se izjasnio kao o razbibrigi za penzionere.

-Ne znam meni se pecanje dopada, i nema nikakve veze sa zanimanjem pecaroša. Čudan je taj tvoj Saša. Šta on uopšte voli?

                                          -Novac.

                                          -To mu ipak, ne možeš pokloniti.

                                          -Znam,  poviče Nada, kupiću mu dezodorans.

-I nije ti nešto orginalno, ali ako misliš da će mu se dopasti...

                Kasnije , mnogo kasnije, priznala mi je da joj je bacio taj dezodorans na glavu, vičući da ga je sigurno  neki muškarac zaboravio kod nje i sad ga njemu poklanja.

 

 

Sinki začu jauk galeba
2009/12/28,13:07

Jauk galeba

 

Vetar ga nosi u tmnu beznadja

Strme ivice nad ponorom strahova

Skupljena krila obrušavaju ga u okean želja

Tišina kliktaja zalivena muzikom nestajanja

 

Nokti zariveni u dlanove

Slepo dozivaju nestajanje

Tamne ulice odzvanjaju  vapajem

Kamen izbačen kotrlja se u vis

 

Vlažni zidovi natopljeni nirvanom

Puzećih uzdaha izgubljenog leta

Drvored oleandra nazire praskozorje

Let do zvezde ili sunovrat u nepovrat

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu