« Sinki začu jauk galeba | Main | Sinki drvo života »
BARBARA 9.
Nova Godina se približavala, praznična euforija se već oseća. Grad se kiti, sijalice na sve strane, raznobojni ukrasi, jelke, samo se čeka dan kad će se sve upaliti, kad će početi da blista i svetli.
Ko zna da li će biti snega, ili će možda sve biti zaledjeno. Uvek mi se nekako činilo da novogodišnji praznici nisu pravi ako nije sve belo.Volela sam te Božične i novogodišnje praznike, sve je nekako svečano, sve se čini da je nešto drugačije, i da će od Nove godine sve biti bolje. Posebno sam se radovala jer je to bio nekako i kraj jednog dela mog života, i početak nečeg novog. Imala sam već sve u planu za to veče, naravno, u Gradu u poznatom drustvu. Osećala sam da i taj dan, bolje reći ta noć je deo mog opraštanja sa Gradom.
Jedne večeri se panično javila Nada.
-Barbara, treba mi tvoj savet.
-Naravno, u čemu je problem?
-Ja sam se pomirila sa Sašom, i treba nešto da mu kupim za poklon da stavim pod jelku, ali nemam nikakvu ideju.
Pala sam u iskušenje da joj kažem da kupi bokserske rukavice, ali sam se u zadnji čas zaustavila i samo rekla :
-Dodji kod mene pa ćemo se već nečeg da se setimo.
Nije prošlo puno vremena Nada je zvonila. Sad je trebalo prvo saslušati priču, kako je Saša divan, kako je pokajnički došao, molio da se pomire, i kako je sad sve u redu. Volela sam je i znala sam da moram da je saslušam, prihvatim da ona voli Sašu, na kraju, ako se njoj dopada, šta se to mene tiče.
-Da li se on najzad zaposlio? Da li je počeo specijalizaciju?
-Ne nije, ima neke probleme.
-Probleme?
-Nema prava na specijalizaciju, suviše mu je nizak prosek ocena.
-Nemoguće, meni je rekao da ima samo jednu devetku
-U tome i jeste problem, ima samo jednu devetku, ali ostale ocene su šestice, a ne desetke kako je pričao.
Već mi je bilo dosta Saše, ali šta sam mogla? Neki ljudi petljaju i lažu i kad treba i kad ne treba. Šta li mu je samo značilo da priča da ima odličan prosek na fakultetu, da se svi grabe za njega. Kad tad, istina ispliva na površinu, kako se ono kaže? Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve odaju.
-Vidiš, ni sama ne znam šta da ti predložim da mu kupiš, ne poznam ga da bih znala šta voli.
-On sve voli.
-Gde ćete imati tu jelku? U njegovom stanu?
-Ne u mom, Saša je predložio da se useli kod mene, jer je ostao bez stana, a toliko me voli da ne može da se razdvoji ni trenutak od mene.
-Dobro, sad da razgovaramo o poklonima, a o Saši ti najbolje znaš. Možda kravata, ranije su svi muškarci nosili kravate, pokloniš mu još jednu, on je pogleda, zgrozi se, i baci je na gomilu, smejala sam se
-Ne, to nikako, on je sportski tip, a sigurno ne zna da veže kravatu.
-Znači kravata otpada. Knjiga! To je najlepši poklon, možeš ga svakom da je daš. Svi vole da čitaju, možeš izabrati neku oblast koja interesuje Sašu i kupiti knjigu o tome, ili, koga on pisca uopšte voli?
-Ne znam, jednom mi je rekao da ne voli da čita, a kupuje ih samo da bi ih stavio na policu da bi mu soba izgledala intelektualno. Sve se bojim da mu je važnija boja korica, nego pisac i sadržaj knjige
-Znači i knjiga otpada. Znam! On je iz Mestašca, kroz koje protiču tri reke, sigurno voli pecanje. Kupi mu neki pribor za pecanje.
-To uopšte ne dolazi u obzir, rekao mi je jednom da su žene glupe za pecanje i da ne razlikuju morsku ribu od rečne, a o pecanju se izjasnio kao o razbibrigi za penzionere.
-Ne znam meni se pecanje dopada, i nema nikakve veze sa zanimanjem pecaroša. Čudan je taj tvoj Saša. Šta on uopšte voli?
-Novac.
-To mu ipak, ne možeš pokloniti.
-Znam, poviče Nada, kupiću mu dezodorans.
-I nije ti nešto orginalno, ali ako misliš da će mu se dopasti...
Kasnije , mnogo kasnije, priznala mi je da joj je bacio taj dezodorans na glavu, vičući da ga je sigurno neki muškarac zaboravio kod nje i sad ga njemu poklanja.
Ja poznajem Nadu i Sasu....
I ne samo jednu Nadu i jednog Sasu vec mnogo njih...
Rene, Zato sam i uzela ta imena.
Kad napišem knjigu svi misle da se to meni dogodilo. Kako mi svi likovi nisu pozitivni, baš i nisam oduševljena:)
Dobi li je na kraju?
Da ne poverujes kako ljudi mogu da budu glupi. Strasno!
A ima mnogo takvih Nada u stvarnosti...i previse...
Nadu ne gube ni Saša ni Nada...
mesecina
Ljubav ne pita:)))
Retko koga napravi pametnim....
Jovan s.s.
Možda je najgore kad izgubiš Nadu i Veru, tada malo ostane i od Ljub...
Zora dolazi i....
To nije ljubav...
Mozes nekoga da volis vise od zivota, ali preko nekih stvari se ne moze preci tek tako...
Ех, кад човек постане слеп код очију. Али и ту има нека поука, само је смисао с оне стране огледала. Све што нам се прикаже црно, указује и на то како мора постојати и бело. Овац има и белих и црних, зар не? Поздрав, Анамче.***
Ne znam sta bih rekla.
Neki ljudi se jednostavno ne menjaju...dobro im je dok imaju koga da muce.
mukica ova tvoja barbara...
šta sve nije..
;)))
Mora da se mnogo ne mirišu...čim je bacio taj dezodorans...
E, moj Saša, gde je sada ljubav naša...
Ne volim to ime i samo me ime asocira na prevaranta.
Jel taj momak Saša ili Barbarin. Mislim slagalo bi se uz Barbaru.
Barbara i Barbarin.
Možda da mu kupi makaze pa da bide Berberin.
Da barbara i Berberin.
pozdrav
Jovan s.s.
Tu je i Vedrana, Svetlana i Zvezdana:))
mesecina
Čudno je to, nekome mnogo oprostiš, onda uradi samo jednu sitnicu, i ti staviš tačku.
Dovoljna je samo kap da preplavi čašu....
pricalica
Има црних и белих оваца, тек ће Барбара да их открије, али ми видимо само оно што хоћемо да видимо....
casper
Idemo mi dalje na priču... a sutra novi posta Barbara neka vidi šta će:)))
suky
muka nego šta,
koliko je samo dugačko da se čita:)))
After Shave
Ljubomora je gadna stvar, zelene guje je retko ko poštedjen:)
poluuspavanka
Ne poznam ni jednog Sašu, ali sad znam da ću pevati ceo dan tu pesmu...gde me nadje?:)
mandrak72
E, baš neću da ti kažem... pogodi sam... još je rano da se kaže na kakve ću muke da ga stavim da ga kaznim za ove bezobrazluke:)))
Ja sam poštedjen zelene guje...:)
Crni guja
Ne bih rekla, neka mala zelena gujica.... pazi da te ne gricne, ako nije do sada:)))
Šta li Barbara sprema dok Saša i Nada spavaju?Nesanjali možda i Barbara novu situaciju?
Pakuje se za put:)))
Ja ljubomoru krijem...kao zmija noge...
Crni guja
Ne priznajem to... ja sam ljubomorna i to mi je najveća vrlina:)
Ponese li Barbara olovku i papir da zapiše dogodvštine s puta,d nešto ne zaboravi,pa da nam ispriča...Sretan put Barbari.
Poznajem i ja Nadu :(
Nazalost...
Bila mi je jedna od najboljih prijateljica.
| « | Decembar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||