« Gleda ga AnaM | Main | Barbara 2 »
Barbara1
Da li ste nekad bili zimi u velikom gradu?
Naravno da jeste. Onda znate, to je sve kao u svakom malom mestu, ali i potpuno drugačije.
Hladno je, a i nije, klizavo je, a i nije, pada sneg, ali i ne pada. Zima je, a i nema zime. U velikom gradu sve je malo drugačije. Nema seoske idile, sve belo, u stilu sneg je pokrio breg.
Lepršaju pahuljice, pokrivaju travu u parku, prave snežni pokrovač po ulicama, ali sve je to samo trenutak. Nema tu nekih snežnih padina gde se možete sanjkati, skijati, ne, odnekud se odmah stvore neke čudne mašine, sve to stružu, guraju , negde nose, da slučajno ne bi primetili kako je zima stigla i u vaš grad.
A onda, duva košava, nije da ne duva, natera vas da se dobro uvijete, umotate, natučete nešto na glavu, malo se povijete boreći se sa njom, ali duva, duva, pa prestane, a ako ne prestane, vi ste već stigli gde ste krenuli, i pobegli ste joj...
Nekako se i ne oblačite toplo, jer gde god krenete, toplo je, a i pošli ste sa toplog mesta. Neki put čekate sat-dva prevoz, zaledite se, ma, koje zaledite, misli vam se smrznu. Ali kad prevoz dodje, obično neki rasklimatani autobus, tako je ugodna gužva da se odmah ugrejete u naručju nekog neznanca.
U takvom jednom gradu, ceo život je živela Barbara. Smatrala je za potpuno normalno da joj treba dnevno 2-3sata za prevoz sa jednog mesta do drugog. Kola nije imala, a problemi parkiranja su bili suviše veliki da bi joj i pomoglo da ih je imala. Glavni prevoz je ipak bio gradski bus.
Barbara stanuje u soliteru, centar perspektivnog trgovačkog razvoja grada. Soliter ima hiljadu spratova, na svakom hiljadu prozora, a iza svakog prozora krije se neki novi lik. Pa, baš se i ne krije! Sve se zna o svakome, i šta voli, i šta ne voli, šta kuva, ko mu dolazi, kad slavi, šta slavi, da li voli cveće ili možda životinje, jednom rečiju sve.
Svaki problem stanara solitera se preživljava zajednički. Ako jedan ima neki problem, imaju ga svi, to ne najbolje vidi kad neko reši da ruši zidove i pokušava da od 50 kvadrata stana, napravi opet 50, ali da izgleda kao da ih je 150. Ne verujete? To je svakodnevna pojava u svim soliterima
Soliter je ustvari selo kod koga nisu kuća do kuće, nego kao da je došla neka neman iz svemira, pokupila seoske kućice, redjala ih jednu na drugu, sve dok joj nije dosadilo, onda je rukom obrisala tu kućetinu, izbacila sva dvorišta i bašte, malo je udarila da ostanu zajedno sve kućice...i to je to. Negde joj je ispod prstiju nešto malo promaklo, pa na nekom soliteru se vidi i po neki balkončić, na kome obično sede ljudi gledajući čeznutljivo u daljinu.
Ta ista neman, verovatno je tako pokupila i ljude, pa tako u istom soliteru slušaju muziku puštenu na sav glas, i onaj čuveni pijanista, i onaj džez trubač i onaj što sluša samo turbofolk, i onaj što voli srce-parajuće romanse i....ko zna ko još. Ne brinite, ima i sretnih, neki stariji stanari polako gube sluh.
Možda jednog dana ta ista neman opet zaluta u našu galaksiju, pa baš na našu planetu, pa u naš grad, pa u naš soliter, pa...zašto da ne? Šta se smejete? Verovatnoća je izvesna.
E, onda ćemo opet dobiti male kućice, stavićemo ih u živopisni predeo i imaćemo bašte pune lala-tulipana, ljuljačka će se njihati na povetarcu, imaćemo povrtnjak i voćnjak, i soliter će biti najlepše mesto za stanovanje.
Dotada, Barbara će živeti u soliteru, ovakvom kakav su izmislili, ko zna ko, i ko zna kad.
Možda joj se dopada, možda i ne, ali uvek je živela sa gomilom stanova oko sebe i smatra da je to normalno. Na kraju, ko je potpuno sretan sa mestom svog stanovanja?
Te godine zima je bila izuzetno hladna, živa se spuštala do -20, ali za Barbaru to i nije bio neki problem večito je negde jurila. Ispiti su joj bili u završnoj fazi, po ceo dan je učila, onda navečer negde izlazila, i dani su brzo prolazili. Imala je veliko društvo, stalno je neko imao poneki zanimljivi predlog, a ako ništa drugo, izlazili su do obliznjeg kafića, smejali se do duboko u noć. Njen stan je bio prava železnička stanica i stalno je neko dolazio i odlazio.To je bila divota, taman da se malo odmori od učenja i napravi pauzu.Ti prijatelji i prijateljice su bili deo njenog sveta. Bez njih bi život bio užasno dosadan.
..a u potkrovlju tog solitera, koji nije imao krov stanovala je Barbarina ljubav....pozdravljam..
Jovan s.s.
Misliš???
Kako da ga nije primetila?:))
Nije stigla do potkrovlja,..mislm da hoće..
Bojim se da će pobeći... ne ume da se bori za sebe:)))
U borbi van sebe uvek se borimo za sebe..naučiće..
Mislim da je suviše glupa, ne verujem joj da je sposobna za tako nešto:)))
..nije,nije...a na sopstvene sposobnosti uvek nam drugi ukažu..
...da , kad se najmanje nadaš:)))
Е сад постаје занимљиво јер је и права једна Барбара стигла, хе, хе. Имаће ко да исправља линију, ако, Анамко, скренеш. Мада је мени овај лек већ одавде нешто познат. Хм, сачекаћу и друге делове, да се не истрчавам пред руду. Поздравче, Анамче Расписанче!***
Barbara
Imaš najlepše ime na svetu:)
Sada da vidiš šta sam ti sve pripremila u sledećim nastavcima:)))
Pozz
Anam
pricalica
Састоји се из три дела, и никад, баш никад нећеш погодити шта се дешава, у напред:)))
Још мање можеш да погодиш који су догадјаји истинити, а који само употпуњавају радњу:)))
.u nastavku...meštani solitera slave zajedno 'dane žita'..
Аха, значи тако се сад сиграмо! Па добро, одох ја по лупу Шерлока Холмса и торбу др Вотсона, да раскринкавам полако детаље, хе, хе.***
A onda je Barbara...srela barbarina...
Jovan s.s.
Dane žita?
Ne verujem. Pre bih kazala dane ko je kome šta pomislio, a šta kazao:))
pricalica
1:0 за тебе, биће један наставак са убиством и требаће ти Шерлок Холмс и др Ватсон, али ја мислим да ће случај решити витез ЗаМлата:)
Barbara,
Ја stvarno to mislim:))
Fridrih Barbarosa
Da Barbara je srela varvarina, ali nije to odmah shvatila jer se ludo zaljubila, pa kad ju je klepio po glavi nije se nadala....što se vidi iz dalje priče:)
malaino,
Nastavak noćas...:))
Lepo! Jedva čekam nastavak! :)
"Negde joj je ispod prstiju nešto malo promaklo, pa na nekom soliteru se vidi i po neki balkončić, na kome obično sede ljudi gledajući čeznutljivo u daljinu."
Svidja mi se!:) Molim te,napisi mi na blogu kad postavis novi post jer u poslednje vreme nigde ne stizem,a bas bih volela da vidim nastavak!
P.S.Pises jaaako slicno Muni Vicer :) :**
P.S.Muni=tuzna,promasila sam kolonu :D
tangerine
:)))
Muni
Uzeću to kao kompliment, mada će samo prvih 7-8 nastavaka biti u tom stilu.
Gledaću da objavim svaki dan po jedan, a ti svrati kad stigneš, pa pročitaj odjednom:))
tuzna
Nema veze, možeš da svratiš i ovde:)
Ju, ju, jedva cekam i ja nastavak.
AnaM, treba da ti kazem kako se zovem, da napises i o meni jedno romance =))
Salim se naravno.
Ali da znas da je to prva reakcija kod ljudi.
Kad kazem da pisem, oni kazu "Znas sto ja imam zanimljiv zivot?? Aj da ti ga ispircam, pa da pises".
E neka fala, imam ja moju mastu :))
Barbariu za utjehu ni kod nas u malim provincijama zime nisu kao što su bile, a selo ma kako raštrkano bilo soliterski je informisan.
pozdrav
He,he, možda je i Barbara rušila zidove, pa i njoj je mali stan :))
| « | Decembar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||