AnaM

« Barbara 6 | Main | Izaberi »

Barbara 7.
2009/12/16,11:39

 

Barbara 7.

           Sneg se smirio, ulice su očišćene i  rešila sam da koristim blagodeti velikog grada dok sam još u njemu.

           Obišla sam nekoliko teretana, pogledala uslove koje su nudili, ali sve je bilo otprilike isto. Odlučila sam se za teretanu najbližu svome stanu. Malo sam pogledala levo-desno, ali to je bilo to. Uplatila sam tretman uz trenera dok se malo ne naviknem i vidim kako se radi na tim spravama, koje su kao i svaki aparat, u meni izazivale paniku.

Prvi dan je bilo interesantno, išla sam na neku probu kondicije, testiranje, trčala sam, skakala, trener je nešto beležio, računao, značajno kimao glavom, a onda išao do računara, tamo opet nešto kuckao, opet značajno kimao glavom, i onda došao do mene, ozbiljna lica

-Hmmmm, moćićemo nešto da uradimo, zapuštena si, zapustena, ali potrudću se.

           Pogledala sam kritički svoje  telo, nije nešto naročito, ali nije ni tako loše,  nemam nameru da konkurišem za mis Univezum, samo malo da vežbam.

                            -A šta to meni , kao nedostaje?

                            -Pa nije da nedostaje, ali može bolje, može bolje...

       -Dobro, ako je tako , krećemo, uzdahnula sam, misleći nisam ni znala da sam fizički zapuštena, ali ako tako kaže... koji je to izraz...

        I zakazaše mi termine treninga, posle podne prve nedelje, a kasnije kako budem imala slobodnog vremena. Bacila sam još jedan pogled na salu u kojoj su se preznojavali moji budući saborci, i krenula da udahnem još malo vazduha bez kontrolnog disanja, bez obaveze da mi neko broji koliko sam se zadihala ili napravila koraka i kojom su brzinom ti koraci.

          Svi su se čudili šta ću u teretani, ljudi imaju neke neobične misli o sportskim aktivnostima, ili morate doneti najmanje zlatnu, eventualno će se pomiriti i sa srebrnom medaljom na svetskom prvenstvu ili olimpjadi, ili morate imati trideset kilograma telesne težine viška. Sve ostalo ne ulazi u okvire normalnog mišljenja o vežbama u teretanama. Kako ja nisam nije ulazila ni u jednu ni u drugu kategoriju,  i jednostavno sam htela da malo vežbam to je bilo neuobičajeno.

          Počelo je vrlo interesantno, mladići nabildovanih mišića su se odmah producirali da pokažu sve šta znaju, a oni malo punačkiji, počeli su sa jačim opterećenjima da vežbaju.

           Koprcala sam se po onim grdnim mašinama, trčala po traci, vozila bicikl, rastezali su me po svim mogućim i nemogućim spravama, ali bilo je zabavno.Trener mi je doneo bocu sa nekom reklamnom vodom, i naredio da stalno pijuckam. Voda je bila ukusna, ali  ne volim da pijem vodu u toku dana. Ja toliko vode ne popijem za mesec dana, kako da strpam u sebe dva litra vode i još da se tu lomatam,  tehnički je to nemoguće.

-To ti je velika greška, moraš da piješ najmanje dva litra dnevno, a kad vežbaš, puno više.

           Rešila sam da poslušam i tu njegovu naredbu, skakutala sam po spravi pa pijuckala vodu, pa odmor, pa opet skakutanje, i tako u krug

                                          -Diši!

                                          -Dišem, kako mogu da ne dišem.

-Ne dišeš već dvadeset minuta, ja te samo gledam kako ne dišeš.

           Pokušavam da mu objasnim da je to nemoguće da ne dišem dvadeset minuta, da bi to značilo da sam neki medecinski fenomen, ali  on me nije uopšte slušao, samo je vikao

                               -Diši, opet ne dišeš!

          Disala sam kao parna mašina ili kao one žene što se vežbaju za porodjaj, ali nikako da ga zadovoljim .

          Kad je već po ko zna koji put rekao da ne dišem, sela sam na pod i počela de se smejem. Sat vežbanja je začas prošao, radovala sam se već sledećem.Tako je sam vežbala dva puta nedeljno, mišići mi se nisu upalili, oslabila i nisam nešto, nije  ni trebalo, a i kondicija nije postala za svetskog prvaka, ali dobro sam se osećala.

 

       Sledeći trening je bio u četvrtak u 17časova, jedva sam ga udenula u obaveze koje sam imala. Zna se da sam po prirodi tačna, i to od onih koji već nerviraju svojom tačnošću, ljudi se prosto isprepadaju da ne zakasne kad treba samnom da se nadju.

Krenem ja u teretanu, taman je bilo vremena da brzim korakom stignem tačno u 17časova, ali...telefon, mobilni SMS, vrata, zvono, jesu li ljudi još nešto izmislili da cvrči? Sve je zvonilo u isti tren.

         Naravno dok sam sve otvorila, pogledala odgovorila, vreme je samo jurilo...

Izjurim ja na vrata, jurim na crveno kao bik na koridi, stićiću na vreme. Na semaforu neka kola me skoro zgaziše, preti vozač rukom, a on kao trokrilni ormar još onako namrgodjen, iz očiju mu vrca plamen. Mahnem ja njemu rukom, znate ono, ko te šiša prevrnem očima i nastavim da jurim. Potrčao bi i on zamnom, ali ne može, sad je njemu crveno. Smejem mu se ja i odjurim. Htela sam da mu se isplazim, ali  srećom nisam.

         Uletim u teretanu...

         Garderoba...

         Jednom rukom skidam farmerice, drugom pulover, navlačim trenerku, patike, vraćam se po peškir i u jedom dahu uletim u salu.

-Izvini, tvoj trener je odsutan, morao je hitno da otputuje, ali dolazi drugi. Idi na traku da se zagreješ.

-Mogli ste bar da me obavestite, da se dogovorimo da li pristajem na drugog trenera.

-Sve ti je to isto, svi imaju ili školu ili neki kurs, i pokazaće ti kako se vežba.

-Da, da, gunjdjam ja, ali više što sam se umorila od trčanja, nego što sam ljuta na promenu trenera.

             I tako, besna kao puška na sebe, što sam jurila bez potrebe, trčim po onoj traci kao da me goni krdo bikova, podigla ugao kao da se penjem na Himelaje i čujem glas

                                 -Ej, ti lakše malo, čekaj prvo da se zagreješ.

                                 -A odkada smo to mi na ti? Ko si ti da  mi izdaješ naredjenja?

              Okrenem se ja , i malo je trebalo da padnem sa one trake, novi trener, trokrilni orman. On me pogleda malo iznenadjeno, naravno odmah me je prepoznao.

                                 -A, gospodja žuri, okrete on onu traku na jos veću brzinu.

                                 -Ja sam bar došla na vreme, a ne kao neki koji kasne.

                                  -Ko kasni? Ljutnu se on na mene

Verovatno onaj ko nije još ni trenerku obukao, nego je u sali u farmericama.

               Sad se on još više naljuti, onu traku namesti na još jače.

              Ja tvrdoglavica jurim po onoj traci, makar mi to bilo poslednje u životu. Završi se to trčanje na Himelaje, i to kojom brzinom, i kretosmo mi po spravama. Raščereči me prvo na neku kao na ginekološkom stolu, u drugoj mi nabi glavu u neke mengele, a opterećenje, boli glava. Gledam ja one njegove ručerde kao u orangutana, ali neću da pisnem. Lomatam se ja , a on kao neki baksuz ni da mrdne da se malo odmorim.

             U zao čas stavi mi ruke na ledja, da vidi kako rade mišići. Prsti mu na mojim lopaticama, a dlanom obavio cela moja ledja, osećam svaki njegov prst, i neka čudna toplina poče da struji mojim telom, ali izgleda da oseća i on moje mišiće, jer nešto poče da se preznojava, sve briše peškirom lice, sigurno mi mišići rade dobro.

Ja sam prestala da se preznojavam, uhvatila sam ritam, a on...

              Inače, tu je bilo dosta zabavnih ljudi. Neka mladja žena objašnjava mi da ne vredi brzo trčati, lagana šetnja je najbolja za liniju, nije dobro kako ja radim.

                                -Naučiću tek sam počela.

-Ne, ne valja tako, ja sam ovde preko godinu dana, sve znam, samo mene slušaj.

            Gledam je ja, gledam, pa ponovo bacim pogled. Oko nas sve ogledala, svi zidovi su u ogledalima, ne samo da sve vidiš na svom telu, nego mi se čini da vidim i svoje misli. Gledam ja nju tako i mislim, vidi li ta žena sebe? Imala je viška,  brat, bratu pedeset kilograma. Njoj nije bilo dosta, nego kaže meni

-Mogla bi da smanjiš malo ....pa zastade...sad ona mene gleda kritički, hmmmm, pa možda grudi.

                                  -A šta nedostaje mojim grudima?, uvredih se  ja,

                                  -Pa, nisam tako mislila, ali već kad nešto radiš da promeniš.

            Šašave li žene, šta ima da menjam, ja sam ja, takva kakva sam.

            Bila je i jedna mnogo slatka devojka, pevačica. Ona se lomatala po svim spravama, više nego ja. Onako mala crnkica, krupnih očiju, svima se dopala, uvek nasmejana vedra. Ona je pričala da sad za pevanje nije dovoljno imati glas, jos važniji je stas, lomatanje, ona doduše kaže igra, ali to je to.

            Muškarci su mnogo simpatični, svi se nekako više trude kad ih neka ženskica gleda, a mora se priznati, ima stvarno zgodnih. Ima i onih koji pokušavaju da uvuku stomak, ne dišu, ali posle par minuta, se izduvaju kao balon. Većina misli da je dovoljno da trčkaraju tu sat-dvai ima da izgledaju super.

 Pored same teretane mesara, a u njoj samo što nema od ptice mleko, dobro, nema ni ptice, ali zato sve moguće i nemoguće djakonije od mesa, prste da poližeš. I sad ti prodji pored nje, onako pun neke vodurine kojom su te zalivali i nemoj, ako možes da svratiš u nju. Naročito oni sa malo većom kilažom, su je redovno obilazili.

             Svratila i ja jednom.

              Padala je kiša. Ljudi nervozni sa onim kišobranima, jedan stavio svoj kišobran nekom u cipelu, ovaj urla, drugi zakačio kosu nekoj ženi, a ona došla od frizera, nalakirala se pa izgleda kako Madam Pompadur. Kako je on zakači kišobranom, ceo onaj toranj na njenoj glavi opasno se naheri, sad joj kosa liči pomalo na krivi toranj u Pizi, srećom ona to ne vidi.

            Red odmiče, a ja pratim konverzaciju, i nekako mi čudna.

            Prva mušterija, mladja neka žena:

                             -Imate li suve nogice? Imam sveže grudi pa da pomešam.

            Zamišljam ja tu scenu i umirem od smeha, u sebi naravno.

            Sledeći je bio još drastičniji:

                             -Imaš li brizle, ili bar malo mozga?

            Namršti se mesar

                      -Nema

          Sledeća mušterija, neka vrc-vrc damica:

                     -Jaaaao, imaš li svinjsku glavu, teleće nogice i svinjslke uši?

          Nisam izdržala, prsnula sam u smeh

-Kako bi izgledao kad bi to sve imao, zgrabih neke teleće šnicle i istrčah iz radnje, pa uleteh u teretanu da popijem kafu i da se odmorim od smeha.

            Sama sala je bila prijatna, prozračna, svi se nekako trude oko tebe, imala sam utisak da sam došla kod nekog u posetu, a ne u bezličnu teretanu. Imali su i neki kao kafić, ali se nisam tu obično zadržavala jer sam bila večito kratka sa vremenom. Sad sam sela uzela kafu i trebalo mi je pola sata da dodjem sebi, zamišljajući onog sirotog mesara kako smo ga lepo opisivali.

 Nastaviće se

 

Komentari

Comment Icon

Odlazak iz grada,'more',more,tu je vazduh,voda,plivanje bolje od tretane,,,ljudi da biraš..a,tek na selu..

Posted by: Jovan s.s. at 2009/12/16, 11:50
Comment Icon

Jovan s.s.
Pusti je da još malo uživa u Gradu, posle ćemo je šutnuti u Mestašce... pa ...
Inače jedno su mi kazali beži iz mesta gde je dobar vazduh i voda.... tu ništa drugo nema:)))

Posted by: anam at 2009/12/16, 11:55
Comment Icon

:))))
Hehe smesna ova Barbara :))
Cekam nastavak...
P.S. A trokrilni orman se bas dobro uklopio :)))))))

Posted by: behappy at 2009/12/16, 12:00
Comment Icon

behappy
Trokrilni ormari se svima dobro uklope:)))

Posted by: anam at 2009/12/16, 12:09
Comment Icon

umorih se samo čitajući o teretani... čak i kad je ovako zanimljivo opisana
Prijatno!
P.S. nadam se da sam se kvalifikovala za čitanje sledećeg nastavka

Posted by: domacica at 2009/12/16, 13:34
Comment Icon

:)))))

Posted by: nastasja at 2009/12/16, 13:53
Comment Icon

Nadam se da ne moram da vežbam u toj tvojoj teretani da bih smela čitati sledeći nastavak??? Znaš da ne volim kad mi menjaju trenera!

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/16, 15:21
Comment Icon

Хахаха јадна Барбара :)))
Што ја мрзим теретане...а мораћу једнога дана да поступим као твоја јунакиња.

Posted by: mesecina at 2009/12/16, 15:48
Comment Icon

Barbara je žena čudo. Još kad prođe sav taj trening.
pozdrav

Posted by: mandrak72 at 2009/12/16, 16:49
Comment Icon

;)))))

Posted by: suky at 2009/12/16, 17:14
Comment Icon

Teretana...
Odavno place da je posetim, ali ja sve nesto "nemam vremena"

Posted by: casper at 2009/12/16, 18:05
Comment Icon

Aha, merkaš nabildovane muškiće po teretani??!!
Ima neke koristi i od vežbanja :)

Posted by: poluuspavanka at 2009/12/16, 19:07
Comment Icon

Јел се то она спрема за сусрет са неким Сашом, кад вежба са трокрилним шифоњером, хе, хе...***

Posted by: pricalica at 2009/12/16, 20:05
Comment Icon

domacica
Tvoja žrtva primljena, idemo dalje:) Da se povratiš turiću i jedno lonče kafe:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:13
Comment Icon

nastasja
Tvoj osmeh me uvek udobrovoljui:)

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:14
Comment Icon

Kod vas pada snijeg (kod mene ga još nema a dabogda nikad ne pao) a ti voliš skijanje, čak znam da si nekad dobila medalju. Skijanjem ćeš dobiti prelijepe noge, kukove i struk. Ako budeš često padala ojačat ćeš i gluteus maximus. Kad prođe zima idemo u Grčku na more pa ćeš plivajući razviti ramena, grudi i leđne mišiće. Pri tome ćeš uživati i nećeš osjetiti nikakav napor.

Posted by: Orion at 2009/12/16, 21:14
Comment Icon

sanjarenja56
Nije loše prometi s vremena na vreme...trenera... naučiš razne stilove:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:15
Comment Icon

mesecina
Грешка!
У теретанама је јако забавно, наравно ако не одеш у неку глупу јога, женску групу:)))
Ја сам више за вежбање са справама... ако нешто и не можеш да урадиш има ко да ти покаже (неки набилдовани вежбач:)

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:17
Comment Icon

mandrak72
Zasad se drži, ali kad napusti Grad... bojim se da će je napustiti i čitaoci:))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:18
Comment Icon

suky
Obožavam tvoje opširne komentare, zato pokušavam da te i imitiram:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:19
Comment Icon

casper
veruj mi, zabavnije je nego u kafićima:))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:20
Comment Icon

poluuspavanka,
Ti si me odmah pročitala, ali neću da priznam:))
Ijuuuu, gde bih ja??:)))to Barbara, sram je bilo:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:22
Comment Icon

pricalica
хе хе, могла сам и да знам, погодила си, срешће се:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:23
Comment Icon

Orion
:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:25
Comment Icon

Anam, uz trening kakav nudi Orion ti ćeš bolje proći nego sa trokrilnim šifonjerom...poslušaću te,
idem i ja da promenim trenera :))

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/16, 21:52
Comment Icon

sanjarenja56
Ponuda Oriona je lepa, ali nije ništa novo... koristim to svake godine... sada bih nešto uzbudjujuće, nešto što još nisam probala... :)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 21:54
Comment Icon

Anam, ako sam dobro shvatila (a jesam), Orion ti se nudi kao lični trener...a čini mi se da tu varijantu još nisi koristila :))

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/16, 22:06
Comment Icon

sanjarenja56
Misliš da Orion ima kvalifikacije za mog trenera?:)
Bojim se da se ne bi svi složili sa tim, u stvari, sigurna sam da neko ne bi:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 22:10
Comment Icon

Znam da neko ne bi, ali ako Orion pokaže sve svoje ćitabe, možda će morati da se složi??

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/16, 22:11
Comment Icon

Orion, na potezu si! Pokloni se i počni!

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/16, 22:20
Comment Icon

sanjarenja56
Ne interesuje me kakve ćitabe ima muškarac. Od muškarca tražim nešto drugo:)

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 22:31
Comment Icon

sanjarenja56
Nema potrebe da se Orion pokloni i počne.
On je drugačiji, ne pati od sindroma dokazivanja...:))

Posted by: AnaM at 2009/12/16, 22:33
Comment Icon

Trenirao sam karate intenzivno skoro dvadeset godina i volim plivanje. Nažalost ne volim nijedan sport koji je u bilo kakvoj vezi sa zimom ili kakvom vrstom lopte. Ne znam nikakvu vrstu igre, čak ni Užičko kolo ni Moravac. Visok sam 190cm a imam 102kg!!! Izbor vam je znači jako mali i sva je prilika da je meni potrebniji trener nego vama.
Očekujem ponudu...

Posted by: Orion at 2009/12/16, 22:51
Comment Icon

Orion
U karateu ti baš ne mogu da pariram, ali za plivanje... ćeraćemo se:)
Što se tiče igranja, samo daš nekom ruku, muzika zasvira i ti pustiš da te vodi...ili se uklopite i nastaviš sa njim, ili te nagazi, pa ga šutneš i tražiš drugoga:)
Nisi istakao svoju glavnu osobinu, kad te neko jednom upozna, ne zaboravlja te nikada:)))
Verujem da ćeš dobiti mnogobrojne ponude...hm... dobro je da sam ljubomorna:)))

Posted by: AnaM at 2009/12/17, 10:22
Comment Icon

anam, Orion, dogovoriste li se oko ponude? Ti možeš parirati u plivanju, ne počinjete ispočetka, a u plesu bih morala od prve lekcije...dakle, ti imaš prednost! Nema potrebe za ljubomorom, ring je tvoj!

Posted by: sanjarenja56 at 2009/12/17, 10:52
Comment Icon Стоматология в Москвe eвропейские матрериалы

Стоматология в Москвe
https://americandental.ru/
Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества. Быстрое лечение. Услуги: Правильный прикус, Отбеливание, Восстановление зубов.
americandental.ru

Posted by: Aellynon at 2021/11/29, 16:41
Comment Icon Интернет магазин в России

Интернет магазин в России!
https://bestledies.ru/
Интернет магазин в России!Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества.
https://bestledies.ru/ Мы ждем на нашем сайте Вас! Удачных покупок )

Posted by: Aananon at 2021/12/02, 04:36
Comment Icon Стоматология в Москвe eвропейские матрериалы dentaquest.ru

Стоматология в Москвe dentaquest.ru
https://dentaquest.ru/
Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества. Быстрое лечение. Услуги: Правильный прикус, Отбеливание, Восстановление зубов.
https://dentaquest.ru/

Posted by: Annanon at 2021/12/02, 14:12
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu