AnaM

« Sinki drvo života | Main | Barbara 11 »

Barbara 10
2009/12/29,23:25

 

Barbara 10

 

            Vreme je odmicalo,  prihvatila sam posao u Mestašcu i pomalo se spremala za odlazak. Spremila sam oproštajno veče, bilo je veselo, svi su se pitali kako ću se snaći u Mestašcu, prvi put tako daleko i sama

-Ko vam kaže da sam sama? Tamo je pet hiljada stanovnika, samnom, biće ih pethiljadajedan.

                                             -Dobro Barbara, a ljubav?

                                             -Ostavljaš li nekog ovde?

                                             -Hoćeš li nam često dolaziti?

                                             -Odmah pošalji brojeve telefona!

             Pitanja su pljuštala sa svih strana, ja sam se samo tajanstveno smeškala.

-Da ostavljam nekog, pročitaću vam pismo koje sam mu napisala.

           Tajac, svi su  iznenadjeno gledali. Koga ostavljam? Znalo se da nemam neku ozbiljnu vezu, više su to bila flertovanja, drugarstva, niko za koga bih rekla da je posebno važan.

           Pročitala sam pismo:

           Moji papiri su stigli.

 Odlazim.

            Napuštam te zauvek.

            Volim te, a ostavljam te.

Sa tobom mi je bilo lepo, ali vreme je da krenem dalje. Nikad te neću zaboraviti, zajedno smo bili ceo moj život, ali sad je došao kraj.

Ne šalji mi pesme sa kaldrme Skadarlije tipa

Ima dana kada ne znam šta da radim

Ima noći kada nemam sna

Ja te ljubim tako ludo neizmerno

Ja te ljubim ali ne znam što

           I kad jecaji violina zaparaju moja čula ja ću te se setiti, ali možda će tada neko drugi biti u mojim mislima u mom srcu kao ti sada. Nemoj biti ljubomoran, iako  tebe volim sada, moje srce ne može biti večno tvoje, jer ja odlazim.

Vraćaću ti se, znam, ti ćeš me uvek oberučke primati i voleti, pokušavaćeš da me vratiš natrag.

 Nedostajaće mi moji prijatelji i ti ćeš preko njih me zvati.

 Nemoj, pusti me da budem srećna, pusti me u novi život, pusti pticu iz kaveza da raširi svoja krila i poleti slobodno.

Nikad te neću zaboraviti jer ti si bio moja prva ljubav. Sećaću se tvojih parkova svake klupe, sećaću se tvojih reka, proleća i zime. Znam da nikad neću više biti dete, mlada, bezbrižna, ali odlazim.

 Možda ne nadjem svoju sreću, možda ti se pokajnički vratim, ali sad, sad me pusti da odem mirno, jer ti si moj jedini, moj dragi, moj voljeni Grad

Nastaviće se

 

 

 

Komentari

Comment Icon

da mi je znati gde ovo nestade i gde se stvori?:)

Posted by: anam at 2009/12/29, 00:18
Comment Icon

:)

Posted by: nastasja at 2009/12/30, 02:13
Comment Icon

Barbara je stvarno odlučna,gazi sigurnim koracima a i emocije su uvek tu....

Posted by: Jovan s.s. at 2009/12/30, 10:10
Comment Icon

..nešto mi nejasno..23,25...oo,18..zapažanja..poz.

Posted by: Jovan s.s. at 2009/12/30, 10:42
Comment Icon

Jovane i meni nije nešto jasno, samo je nestao ovaj nastavak, pa se pojavio kao da je pao sa neba...Idem brzo da ga zatrpam da se ne vidi, novom Barbarom:))

Posted by: AnaM at 2009/12/30, 11:27
Comment Icon

Ova Barbara, iz 10.-og nastavka mnogo lici na mene :(
Pozzz

Posted by: behappy at 2009/12/30, 12:09
Comment Icon

Ето, добисмо и причу у причи, о љубави према граду. А сад да видимо докле је стигла Барбара...***

Posted by: pricalica at 2009/12/30, 19:09
Comment Icon

Barbara hrabro korača i kroz ovu decembarsku noć. Odlučan korak odvešće je na mjesta kakva samo možemo naslutiti.
pozdrav Barbaratvorcu

Posted by: mandrak72 at 2009/12/30, 20:27
Comment Icon

AnaM, Uh, ja volem takve pesme uz violine. I ne znam da li bih mogla da odem. Ali Barbara je odvazna, ona zna sta hoce i kako ce... NEK joj je sa srecom.

Posted by: poluuspavanka at 2010/01/03, 01:34
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu