Magla
Barbara 30
-Doktorka, hoćete li skoro natrag u ordinaciju, upita Marko, otvarajući tog trenutka vrata.
-Barbara, onda , večeras idemo u pozorište na balet?
-Da nalazimo se na starom mestu.
Krenule smo navečer u pozorište, mislile smo da li da idemo kolima, ali pošto sam ja bila na redu da vozim , da nadjem mesto za parkiranje, a što je najlepše i da uparkiram kola, ubedila sam Veru da idemo taksijem.
Foaje. Premijera, a u pozorištu krem društvo. Tri političara, nisu baš na vlasti, ali trude se da upadnu, pa da ih narod vidi kako se kulturno uzdižu. Možda i jesu na vlasti, ali politika mi nikad nije bila jača strana, a njih toliko mnogo ima , ko bi ih sve popamtio. Onda su došle i neke pevačice u večernjim haljinama, valjda su haljine, više liče na kupaće kostime, one su prošetale da ih svi vide i da one vide ko je došao, nisu ni ulazile u salu, možda nisu znale gde je ulaz. Bilo je i nekoliko glumaca, više iz kolegijalnog razloga, i njih nešto nisam videla posle u sali.
Novinari su gledali u garderobu koliko ima cveća, koje je vrste, i ko će ga dobiti. Kažu po tome se najbolje može oceniti uspešnost pretstave .Ušle smo, sele, počelo je... Labudovo jezero. Predivna muzika, tonovi koji diraju i one sa najneosetljivijim srcem, balet, prelepe balerine i baletani, virtuozi u svom poslu, lebdeli su pred mojim očima, dočaravali neki drugi svet, ispunjavali me unutrašnjom srećom i mirom. Okrenula sam se Veri, i ona se osmehivala, uživale smo. Bilo je prijatno zaboraviti na sve probleme i predati se lepoti trenutka.
Pauza.
Prošetale smo malo , pile sok i pričale o baletu, o muzici, i.... ugledala sam Olivera. To je bio on, visok, četvrtasta energična brada, njegove oči, gledao je pravo u mene.
-Vera, to je Oliver..
-Molim, šta si rekla?
Neko me je gurnuo, posrnula sam, sok se prosuo po mojoj haljini, ali ja sam samo gledala prema tom mladiću, i potrčala ka njemu. Ali sve je odjednom nestalo, neko mi se isprečio na putu, neko je stao istred njega, i nestao je, okretala sam se, tražila ga u masi sveta. Uzalud. Nema ga . To nije on. To ne može da bude on, njega više nikad neću videti, osetila sam prvi put da suze pune moje oči, još malo pa će ih napuniti, pojuriće niz moje obraze i ja ću ga moći oplakati, ali suze su ostale negde u srcu, ostala sam skamenjena. Nisam se više vratila u salu, okrenula sam se i izašla, sama, tako sama, na celom svetu više nikog nije bilo, on je otišao i nemam više nikoga...
Ušla sam u stan, stala pred ogledalo, gledalo me je neko nepoznato lice, to nisam bila ja, to je bila samo moja ljuštura, duboko u meni , sakrivena od očiju sveta živela je druga osoba, uzela sam makaze, dohvatila pramen plave kose, i otsekla ga, pa drugi, treći. Kosa je padala oko mene, zlatan slap je nestajao, presijavali su se pramenovi sad na podu. Sutradan sam kupila boju za kosu i ofarbala je smedje. Nisam želela da postojim. Mene nema, to nisam više ja, ja sam ništa.
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |