AnaM

Barbara 40
2010/01/25,22:48

 

Magla

Barbara 40

 

Magla se spušta, zavija ponovo grad, šulja se sa reke, obavija mostove.

Magla.

Izaziva nemir u jednoj osobi. Ona podize glavu, čuje neke glasove. Osluškuje. Čuje. Neko je zove, i kreće.

                    -Ta smedja žena... Neće mi ništa oteti... To je moje, samo moje... Ne dam.. . Ne dam nikom....

        Sama sam u kući. Gledam maglu kako se spušta, neprozirna teška. Oči pokušavaju da vide kroz nju, a sećanja, kao kroz maglu, sećanja naviru.... Oliver... Kao da izranja iz ove magle i približava mi se, kao da ću ga videti ako budem dovoljno dugo gledala kroz maglu.

            Igor je pušten iz policije, posle kraćeg razgovora, polazi kući. Da li će ga žena primiti, da li će moći sve ispočetka? Pokušaće da je ubedi da započnu život još jednom, ovaj put bez kocke. Magla ga obavija. Ne može da diše. Guši se. Podiže glavu kroz maglu, a onda odlučnim korakom podje ka svojo kući....

       Vera sedi u sobi. Razmišlja o svom detetu. Kako je mogla da ga preda drugoj ženi? Osudjuje se po ko zna koji put.

Magla.

 Misli joj se kovitlaju. Nestaju u magli. Mešaju se sa nekim glasom.... Dete?...

 Magla....

       Marko izlazi iz svog stana. Barbara je javila da mu je našla neki posao. Sobar u hotelu. Veruje joj. Da li da joj zahvali na svoj način?

Magla.....

Strese se.... Magla ga obavija, uvlazi mu se u telo, guši ga. Uvlači malo glavu u ramena i kreće. Ka  Barbari...

 

 

 Nastaviće se

 

 

Barbara 39
2010/01/25,10:22

 

Magla

Barbara 39

 

Kasno uveče, stigla sam pred svoj stan.

           Mrak

           Sijalice su opet pregorele! Ali zar baš sve?

           Umorna penjala sam se stepenicama, ni lift nije radio, tromo sam išla stepenik po stepenik, samo da udjem u stan.

           Tras!

           Tup bol, zacrnilo mi se pred očima, dok sam padala samo sam krajičkom oka spazila patike i ivicu farmerica, a onda mrak....Smedja kosa pala mi je na lice, prekrila ga i sakrila. Osetila sam da mi neko prilazi u mraku, dodiruje me, i vrisnula

                   -Ne, ne diraj me!

             Neke ruke su me dotakle, osećam da me neko podiže, uzima u naručje i nosi. Ne usudjujum se da otvorim oči, a onda začuh glas:

                    -Ne boj se ja sam tu, ne boj se, dobro si.

          Prepoznala sam njegov glas, otvorila je oči. Marko me je nosio prema stanu. Nisam više znala koga se bojim, čega se bojim, fizička bol u nozi zamenila je strah u srcu.

         Policiske sirene... samo prolaze.... Marko me je doneo do vrata, spustio, gledajući da li sam povredila nogu, a onda se okrenuo da ide.

                   -Čekaj, zašto si uopšte bio pred mojom kućom?

         Kasnije skuvala sam Marku čaj, dugo smo pričali, on kako nema posla i da ga Vera šalje ponekad da joj nešto uradi, pa se tako i ovaj put našao tu u blizini, kad se ona okliznula i pala u mraku.

          Sirene... policija... Ovaj put su se zaustavili kod Igorove kuće.

Zvono...

Igor otvara vrata. Gleda ih sa ne razumevanjem. Policajac mu govori da ga samo privodi na saslušanje.

 

                      -Kakvo saslušanje? Zašto?

                      -Sve će se razjasniti u stanici.

                      -Moje pravo je da znam zašto me privodite?

                      -Ubistvo!

                      -Ubistvo? Kakvo ubistvo?

                       -Manijak iz magle!

         Igor je gleda ne razumevajući, onda kad je policajac pomenuo polisu osiguranja,  samo je sagnuo glavu. Pokušavao je da objasni, da se odbrani, ali niko ga nije slušao. Na prozoru se odmakla zavesa i oči njegove žene pratile su njegov odlazak. On se okrete na samom izlazu, srete se sa njenim pogledom, a onda skrenu svoj, i sagnute glave udje u kola policije

Nastaviće se

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu