AnaM

AnaM sve zna
2010/01/27,12:07

Znala sam

 

Znala sam da te ne volim.

Prvi naš susret je bio drastičan, plakala sam htela sam da se vratim u sigurnost, ali povratka nije bilo. Naučila sam, kad skočiš u vodu, moraš da plivaš.

Privučeš mi se ponekad iznenada i svu me obuhvatiš, umeš i da iznenadiš i da dođeš neočekivano.

 Nikad te ne očekujem, a ti uvek dolaziš.

Sad si tu.

 Ne želim te, ali nemam moć da te odgurnem i pobegnem od tebe. Tu si, svaki dan. Noći su najteže, primoravaš me da sedim u kući. Ne mogu da šetam pored reke, da sedim u kafiću, ljubomorno me primoravaš da trčim kući.

Jutros sam otvorila oči, sneno se protegla i tvoja lepota me je fascinirala. Možda te ipak malo volim, ali samo malo, malo... kad dodirneš moje vrele usne stresem se, kad se uvučeš pod moj kaput naježim se, a opet ti nasmejana dotrčim...

Umeš da zavodiš , da me mamiš, zoveš me u planine,  jedno jezero je ostalo zauvek u mom sećanju zahvaljujući tebi.

Jutros, priznajem, tvoja lepota je  bila fascinantna, bele pahulje, jelke u parku pod snežnim pokrivačem, maleni vrabac na prozoru, deca koja se spuštaju sankama  nevešto padajući i grudvajući se. Da, volim te na neki svoj način, zimo, Ali, kad će tvoj bratuljak proleće??

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu