AnaM

AnaM pravi knedle
2010/01/07,11:45


Inspirisano komentarom Mire  kuglof

 

Bilo je to na brdovitom Balkanu.

Tebalo je da završim spremanje knedli sa šljivama.

Gomilica pripremljenog krompira mi se učinila malom, pa sam dodala još. To još je bilo kolika je šerpa, a šerpa kao za iskuvavanje veša.

Dalje je išlo lako, natrpala sam jaja, brašna i brljala po tome, sve se zalepilo na prste i dlanove. Prstenje sam, srećom skinula, inače bi bile knedle garnirane.

Zastala sam, ide li tu mleko ili ne???

Uzela sam mleko, ispitivački ga pogledala da se konsultujemo. Mleko je ćutalo. Nagla sam kesu sa mlekom, malo mleka nikad ne škodi.

 Biti il ne biti???

 Koliko je to malo?

Frknula sam mleko, ono se izmaklo i sve tresnulo u masu krompira i brašna, bar da se po podu prosulo.

Nema veze, sad ću to da sredim. Dodavala sam brašno, pa dodavala, pa išla tri puta u špaijz po još. Masa je rasla i rasla, jedva se na kraju nekako sve steglo.

Novi problem.

One šljivice, brat, bratu pola kile samo su me potsmešljivo gledale. Juriš pešadija, trk po novu količinu u prodavnicu. Tamo šljive kao lubenice, a cena kao da su dijamanti.

Da ne davim, knedle nisu bile loše, po ukusu. Jeo ih je ceo soliter, dobili su po dve tri veličine fudbalske lopte, i po jednu malečku...

Kad sledeći put budem nešto slično pravila, pozvaću sve blogere, a biće i za još dva tri sajta...

Što reče Domaćica

Prijatno...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu