« AnaM vam čestita | Main | Barbara 13 »
Barbara 12
Jutro. Prvi dan, na posao.Te noći skoro sam se smrzla, dobro, ne bukvalno, ali malo je nedostajalo. Obukla sam u sred noći preko tople spavaćice pulover, pa još jedan, noge su mi se zaledile. Celu noć sam trpala neka drva u malu pećicu, ali sve je odmah izgorelo. Stavila sam na krevet sve što sam imala, ali je još bilo hladno. Na trenutak sam pomislila na svoju toplu sobu, centralno grejanja, kako je uvek bilo pretoplo, a onda sam kao poslednje, uzela stolicu i stavila i nju preko kreveta. Osećaj težine stolice, davao mi je osećaj neke topline. Kad sam se probudila, videla sam da je voda u čaši na stolu bila zaledjena. Samo sam se stresla, čvrsto stegla zube i krenula da se spremam.
Pošla sam u kupatilo da se istuširam. Skinula se, stala pod tuš, mlaka, više hladna voda bilo je najbolje što sam dobila.To je bilo najbrže tuširanje u mom životu. Obično se dugo tuširam, milujem telo, šamponima i penom, masiram ga, ali ovaj put, to je bilo samo kvašenje tela.
Svratila sam u ledenu salu na doručak, ali je bilo još prerano.
-Mogu li da dobijem kafu?
-Restoran počinje u sedam sa radom.
Šta sam mogla, krenula sam na posao, u bolnicu, kažu sve je blizu. Ako mi je noćas bilo hladno, sad kad pomislim na sve ono što sam natrpala na sebe, ustvari noćas mi je bilo toplo. Ledni vetar me je udario da sam skoro posrnula, krenula sam prema mostu, u nosu su mi se stvorile neke ledene iglice, u grudima sam osetila led. Do proleća se neću ugrejati. Duvao je neki vetar koji nije dao da se toplota stvori oko mene, činilo mi se da nemam uopšte ništa na sebi, vetar je našao put kroz rupice moje bundice, vuneni šal se pripio uz moj vrat, a kapu sam duboko, do očiju navukla na glavu. Virio je samo nos, koji je odmah dobio boju crveno-modru kao kod onih koji se nikad ne trezne.
Zamišljala sam da se za prvi dan obučem svečano, lagani pulover, neku suknju, cipele sa petama. Obukla sam se kao da idem na skijanje, drhtala sam, lice mi je pomodrilo od hladnoće. Tog trenutka mislila sam da nigde na kugli zemaljskoj nije tako hladno. Meni nije hladno, ja sam postala ledenica, a u nosu su mi neke iglice, dah mi se ledi, ne mogu da dišem.Pokretna ledenica, i pitanje koliko ću uošte još da budem pokretna? Možda ću se već u sledećem trenutku zalediti i ostati zalepljena za taj most do leta.
Ulazim u salu gde će biti kolegijum, gde ću se svima pretstaviti. Nikad nisam stigla ovako kasno. Dok sam ulazila videla sam da je sedam prošlo. Nikog nije bilo u Sali. Sigurno sam pogrešila salu.
-Gde ćeš? Ovde je sastanak. Naravno Oliver.
-Nema nikoga.
-Ako sam ja niko, onda si u pravu, a ako nisam, dodji da popijemo kafu.
Vrela kafa dotakla je moje usne, razlila se po mojoj nutrini, počela je da topi nagomilan led u meni. Osećala sam da se vraćam u život. Možda se nisam potpuno zaledila, možda ima nade da se malčice i zagrejem, pre proleća. Oliver me kritički pogleda.
-Sad već ličiš na onu što je sinoć doputovala, mislio sam već da je došla neka slična tebi na sastanak.
Nasmejala sam se, znam da su mi se napravile rupice na obrazima, moj glavni šarm. Posle pola sata, polako su počeli da dolaze ostali. Skoro medju zadnjima, ušao je jedan poznati lik, pogledao po ostalima, rekao jednom lekaru da se pomeri i seo do mene. Saša! Sa jedne strane sedeo je Saša, sa druge Oliver. Odmah su se odmerili preko mene, Oliver se malo namrštio
-Vi se poznajete?
Saša htede da nešto odgovori, ali sam ga ja preduhitrila.
-Da, poznajem Sašu, zabavljao se sa mojom prijateljicom.
Pomalo se prikupiše i ostali. Došao je i direktor. Kolegijum je započeo.
-Prvo ću vam pretstaviti Barbaru, poče direktor, a onda nastaviše sa stručnim delom sastanka.
Redjale su se neke brojke, neki nerazumljivi računi, dugovi, naplate, nisam se nije ni trudila da ih razumem, ima vremena, ući ću i u te probleme. Sad mi je bilo najvažnije da nadjem negde sobu, nisam mogla da ostanem u Motelu, ne bih preživela zimu. Iz daljine dopre do mene ime Barbara, trgla sam se i počela pažljivije da slušam. Direktor je govorio o nekom rodjendanu, poklonima, svi su se smejali, a ja sam mislila kako je ovo prvi rodjendan koji ću dočekati daleko od kuće, prijatelja, sama, bez dragih osoba oko sebe, samo sam na trenutak zažalila što sam baš tad morala doći na posao, a onda sam opet je počela pažljivo da slušam. Direktor je govorio
-Kako imamo slobodan taj stan za mlade stručnjake, a Barbara je u Motelu, ako se slažete ja mislim da joj ove ključeve poklonimo i poželimo sretan rodjendan
Stala sam, slušala, gledala, spustila pogled na ključeve, nisam mogla da verujem. Ključevi. Pravi, pravcati stan, i samo moj. Imaću stan, ne moram u Motel, ne moram da tražim sobu, imaću stan i namestiću ga kako ja želim. Nisam tog trenutka mislila da nemam novaca, da nemam nameštaj, da sam došla samo sa dva kofera, ne bila sam presrećna, naravno kao i uvek i brzopleta:
-Pozivam vas sve popodne u novi stan.
Svi su prihvatili, dogovorili smo se u koliko sati, i ja sam krenula da vidim kako to izgleda.
-Čekaj, gde ćeš?, naravno, ko bi bio, Oliver, večita kočnica
-Šta misliš da daš gostima da popiju, gde će da sednu, znaš li da je napolju -20?
-Pa, ti sve moraš da pokvariš, na znam, snaći ću se.
-Idi u taj stan, pogledaj ga i čekaj me, jesi li razumela, ti nepromišljena devojko. Ovo nije Grad, ovo je Mestašce, nije to sve kako ti misliš.
Eto, pa ti reče da voliš zimu....
Evo me smrznutog iz lova..kad se otkravim moze i da procuri bolje komentarisanj..pozdrav...
Orion
Dobro jutro, To je Barbara... zimu podnosim, volim leto, toplo, Sunce... more:))
Baš lepo zapetljavaš....ah, što me nije u životu kočio neko sličan oliveru...ne bih se ljutila :)
Jovan s.s.
Ugrej se, i spremi to što si ulovio na lovački način, a ja ću virtuelno da gricnem:)
sanjarenja56
Odkud ti ideja da je Oliver pozitivna ličnost?:)))
Mozda ti je strah od nepoznatog ledio kosti.....
lepo, lepo, ne mislim na zimu nego na razvoj dogadjaja, oće li skoro dalje ili da skuvam lonac pasulja dok čekam
Prijatno!
Barbara je dobar lovac,puca uvek na odgovarajućoj udaljenosti..
casper
Nikad to nisam pomislila ...možda, ali bilo je -20
domacica
Hm...samo ti kuvaj... znam kakav je tvoj pasulj, prste da poližeš:)))
Popodne, kad se vratim, nastavak, može?:)
Jovan s.s.
Nije važno sa koje udaljenosti puca, važno da pogodi:)))
Zato imam silne promašaje..pogodci su uvek slučajnost...
Jovan s.s.
Nikad ne znaš kad je promašaj pravi pogodak:))
U pravu si,i pucanj u sigurno, nikad nije siguran..
Naravno. odmah stan. A mlađi referenti na listu. hehehe.
Barbara je srećna žena.
pozdrav
Важно да она увек носи главу са собом, хе, хе, а мање је битно што се смрзла. Јер ономе ко те пропитује, кочи, намешта, поставља - треба знати одмерено одговорити.***
Smrzla sam se čitajući. Ja sam baš velika smrzotina i ne volem ovakve priče... Sad u sledećem delu da se iskupiš nekom vrelom pričom u Barbarinom stanu!
Jovan s.s.
kad razmislim,
bolje je pucati i u prazno,
nego nikako:)))
mandrak72
Moreeee....
žensko,
pa pametno
ko ih ne zna,
ostade zbog stana u Mestašcu i ostavi sve lepote Grada:)))
pricalica
Мислиш да је добро поступила? Ја нисам сигурна, чак ни сада:)))
poluuspavanka
Da li si se ugrejala,
dala sam joj topli stan,
ili da je stavim na teške muke???:)))
Jao bre..sve mi se cini da smo ja i Barbara sestre.
behappy
M;ožda i jeste, znači da joj spremim lepu sudbinu?:)
Samo malo da je bacim na muke, tek da ne bude dosadno:)
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |