« Barbara 20 | Main | Barbara 22 »
Barbara 21
Oliver od ranog jutra iščekuje pomoć, nervozno pokušava da dobije telefonsku vezu, ali sve je u prekidu. Dobro da sam jučer uspeo da dobijem Barbaru, kao da smo na kraju sveta. Ako niko ne dodju još malo , moraću da se vratim, po noći je nemoguće na konju proći kroz planinu.Ko zna kako je mladiću, izdržaće, samo da pomoć stigne. Bio je ljut na sebe što ne može ništa više da učini. Umor se ocrtavao i na njegovom licu. Sa jedne strane borba sa epidemijom, a sa druge, bolesnici od svih mogućih bolesti. Bio je jedini lekar tu. Lekar koji je stalno radio u tom seocu, ležao je u prvoj zoni karantina. Samo da sve dobro završi.
Iz daljine prašila su neka kola. Prepoznao ih je, Barbarina, njena kola su se uvek prepoznavala, imala su neku lutkicu napred, uvek su bila ogrebana, naravno, ona nije nikad priznavala da je kriva, i tvrdila je da je super vozač. Smešio se misleći na nju. No, divno, više nema ni bolničkih kola dovoljno, znao je Barbaru, ako je ona nekom dala svoja kola, to je onda stvarno došao krajnji čas. Bila je od onih koji ljubomorno voze sami svoja kola, i užasavaju se da ih nekom pozajme.Prisustvovao je kad je nekom prijatelju koji je ponudio da joj da benzin, samo da mu pozajmi kola za neku pijanku, rekla.
-Benzin? Šta će mi tvoj benzin?
-Mislim da ti nadoknadim što ćeš mi dati kola.
-Sedi na kante, pa se vozi, ako je to isto.
Kola se zaustaviše pored Olivera. Umotana prilika sa velikom torbom izadje i veselo maše .
-Ti nisi normalna! Stvarno nisi normalna! Šta ti to znači?
-Znači da niko nije hteo da dodje. Sad je gotovo, krećemo, Gde je taj konj? Smejala sam se grleći ga, ljubeći i u isti čas bacajuci mu tešku torbu da ponese.
-Nije šala, stvarno idemo dalje na konjima.
Na jednog konja su natovarili njenu torbu, i neke stvari koje je nabavio Oliver, hranu, veliku torbu sa sanitetskim materjalom, a na drugog konja skočio je Oliver.
-Gde ću ja ?
Okrecem se, tražim trećeg konja, a onda pokušavam da se popnem na konja koji je nosio opremu. Konj se propinje, malo sam se uplašila pa sam se za svaki slučaj povukla u stranu.
-Dodji ispred mene, posle ćemo morati hodom.
Polazimo, konji kasaju, mrak se polako spušta Oliver poznaje put. Jednom rukom drži dizgine konja drugom ovlaš Barbaru oko struka, drugi konj dugim konopcem vezan kaska za njima.
Naslanjam se na Olivera, poželela sam da put bude dug, dug da nikad ne prestanemo da kaskamo na tim konjima, da nikad ne stignemo na cilj.
To je bio trenutak koji ću večno pamtiti i na koji ću se uvek vraćati u svojim mislima maštanjima, trenutak, kojim ću se uspavljivati, lebdeti u nekom nestvarno svetu.
Osećam Oliverovu ruku uz moje telo, njegovo telo koje u ritmu hoda konja dodiruje moje. Neki žmarci idu uz kičmu, ruka koja je na mom telu mirna je čvrsta, osećam da gorim pod njenim dodirom. Leptirići počinju svoju igru. Leptirići? Ne to je žar koji se razliva po mom telu, plamene kugle koje se stvaraju negde duboko u unutrašnjosti na svaki dodir Olivera.... jure, izazivaju plamteće buktinje... vruće-hladno se smenjuje. Grozničava drhtavica smenjuje žar, pokušavam da se savladam, padam na grivu konja, grčevito se držim, a konj oseća moj nemir i u tamnoj noći dok samo Mesec se probija kroz krošnje drveća, propinje se preteći da nas zbaci.
-Mirno, mirno, smiruje Oliver tapšajući konja po vratu.
Koga smiruje? Mene? Konja? Ili možda sebe?
Ruka čvršća od čelika me drži. Oslanjam se celim telom na njega, pokušavam da smirim vrelinu svog vulkana, okrećem glavu, kosa mi pada na njegovo lice, milujući ga kao blagi povetarac, moj obraz dodiruje njegovu bradu, usne... i njegove usne me dodiruju tražeći moje... dotakoše se... Poljubac predavanja, uzimanja, smirivanja...
Na momenat sve zaboravljam i ko smo i gde smo i gde idemo. Svet je prestao da se okreće, a onda se zavrteo još brže, brže vrtlog strasti i nemira do potpunog smirivanja.
Stižemo.
dopalo mi se, ja bih još
Prijatno!
Ljubav...ah, ljubav...
Stalno pokusavam da ubedim ceo svet da je ljubav svemocna!
Jaca i od epidemije cak!
Ej, nije mala stvar pobediti epidemiju!
:))))
lepo ti napreduje priča...
jako dobri obrti.
Na trenutak sam se uplasila da ce jahati svako svog konja. Zaboravih da priupitam sta bi sa Barbarom 19?
Аха! ДаклеМ, погодих. А шта сад мислим, не смем да откривам, хе, хе...***
domacica
Kad ti dosadi, samo najavi, udaću Barbaru ili je poslati u manastir:)))
nesanica
Prvi deo uskoro završava:)))
casper
Nije lako pobediti epidemiju (lično iskustvo)...
još teže je pobediti ljubav (lično iskustvo:)
suky
Pretpostavila sam da ćeš primetiti ovaj nastavak:))
mira kuglof
Barbara 19 je iza Barbi 18, a pre Barb 20
primetio sam i ostale, ali se često uključivati bilo bi kao da prekidam pripovedača u priči, što je baš nevaspitano...
;)))))
pricalica
Псссссссссттт, да не буде Заклела се Земља Рају да се тајне све одају:)
Neverovatno, ali mi je promakla, u svakom slucaju nikad nije kasno. Odlicno, bas ga zapetljavas
suky
He he, ko te ne zna, skupo bi te platio...opasniče:))
:))))))))))
mira kuglof
Nisam još počela da upetljavam, prvi deo je jednostavan, upetljavanje počinje od drugog dela kad se Barbara ...ma, videćeš:)))
Anam, za epidemiju verujem.
Ljubav nemoj pobedjivati... jednostavno je zivi!
Priča napreduje zanimljivo, pazi sad da ga ne zakukuljiš, moliću lepo!
Dobro, ovo sam ocekivala, a sad nesto neocekivano...
Pa dobro Anam šta se ovo dešava. Sad i konje uvlačiš u epidemiju. Još nam samo fali konjska gripa.
Dobro ti ide. Mislim barbari.
pozdrav
Neće li Barbara pasti sa konja na magarca..pozdravljam...
casper
Ponekad ljubav pobedi tebe:)
mira kuglof
:))) do sutra...
sanjarenja56
joj.. bojim se da.... hoću:)))
arevilo
nešto potpuno neočekivano će se ubrzo desiti, casper će me grditi, moraću nešto po tom pitanju da uradim:)))
mandrak72
Što konji ne bi9 bili gripozni??? Nabavili smo vaccinu:))
Jovan s.s.
Pašće... i to žestoko, ali dešava se to u životu....
Ne hvala na vakcini, pa i konjskoj. Dovoljno su me puta namagarčili. haha
pozdrav
mandrak72
Što si se dao?
Treba bežati na vreme...hm... jesi li siguran da ćeš i ovu izbeći?:) Kažu moraju da prime svi pisci, za svaki slučaj:)
Sasvim siguran. Posthumno pisci dobiju na vrijednosti. Mislim spomenici nisu baš bagatela.
pozdrav :)
Leptirići???
Leptirići!!!
Ovaj nastavak mi je omiljeni :))
Konačno ga dočekah :))
mandrak72
Spomenicima se naročito raduju golubovi:)))
poluuspavanka
Moraću ti onda pokazati knjigu Naše tajne:))) Verujem da bi ti se dopala:)))
Biti golub u aleji velikana. Neprocjenjivo. hahaha
pozdrav
Sigurno da bi :)
Razmisljam o ovome sto si rekla.
Ljubav pobedi mene...
Ustvari pobedilo me je saznanje da to nije bila ljubav!
znaci - gde odabere bas Oliver ??? a jbm ti od svih imena...
:***
nedostajala si nam prosle nedelje :) :* nadam se da cu imati drugu priliku da te upoznam :)
mandrak72
Neki slavni vojskovodja imao svoj spomenik.
Dodje Beladona iz svemira i oživi ga, pa ga pita
-Šta ćeš prvo da uradiš, sad kad si se vratio?
-Uzeću pušku i pobiću sve golubove...
poluuspavanka
Ako dobijem dozvolu onog ko ju je pisao samnom, možda je i objavim:)))
nastasja
Bilo je prvobitno drugo ime, onda se pojavio neki Oliver koji mi je dao podršku da pišem, ohrabrivao me, i ....
Komentar kod tebe sam napisala pre nego sam ovo pročitala:)))
Lepo je kad nekome nedostaješ, a ne da kaže, evo ove dosadnice:)))
casper
Uvek je ljubav, samo postoje razne vrste i razni inteziteti...
Događa se da mi želimo jedno, a on drugo:)
i klik...
ode mast u propast:)))
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |