« Barbara 24 | Main | Barbara 26 »
Barbara 25
Dugo, dugo je razmišljao te noći šta da radi. Ima li pravo da veže za sebe, za svoju bolest, njenu mladost, snagu, život? Voli ga, ali on nju voli više, vratiće joj život, pustiće pticu iz kaveza, ona mora da ima sve što život može da pruži, pored njega ne bi imala ništa osim bola. Da li imamo pravo da donosimo odluke u ime drugih? Oliver je mislio da snaga njegove ljubavi daje mu pravo da odlučuje. Da li će pogrešiti? To samo budućnost može odgovoriti. Srce mu se cepalo, nije mogao da zamisli ni sekund bez nje, ali njegova bolest stajala je izmedju njih.
Pozvao ju je:
-Barbara, vrati se kući kad mene ne bude ovde. Nastavi svoj rad u nekoj drugoj bolnici, ovde ćeš uvek biti strankinja , što tvoje ime i znači. Nastavi svoj rad, ti ćeš uvek naći gde možeš da radiš, ovo više nije za tebe. Sve ćete potsećati na ono što si doživela, nećeš moći normalno da živiš.
Prekinula sam ga, gledajući ga sa nerazumevanjem.
-Ti ćeš uvek ovde ostati i ja sa tobom.
-Ne, ne želim to.
Dani su jurili, Oliver je bio sve slabiji, trasnsfuzije više nisu pomagale, njegove beskrvne usne, samo su progovarale po koju reč, oči su je nemo pratile, i jedne večeri ju je tihim glasom pozvao:
-Ne želim da me gledaš ovakvog, molim te idi, duboko je uzdahnuo.
Kraj se približavao, Lola se nije micala od njega, jedva sam je odvukla. Kasnije, samo malo kasnije, javili su mi da me je Oliver napustio. Potrčala sam prema sobi, zaustavili su me.sprečili da udjem da ga samo još jednom vidim. Lola je lajala, kao da on može da je čuje, htela je u sobu kod njega, grebla je vrata, skičala. Nisam mogla da je odvojim, a onda su došli do mene
-Njegova želja je bila da ga ne vidiš, idi, vrati se kući, ovde mu više ne možeš pomoći.
-Samo da se oprostim od njega.
-Bolje ne.
-Ali sve treba da se pripremi....
Nisam mogla da govorim više, neka magla se prevukla preko mojih očiju, neki grč je stegao srce, izgubila sam glas, osećaj , nisam znala ni gde sam ni šta se oko mene dešava. Borila sam se sa svojom nemoći, a onda je utonula u mrak, zaborav, nestala sam...Kasnije, mnogo kasnije, kad sam došla sebi čula sam da Olivera više nema, otišao je sve je gotovo.
-Da , za mene, sve je gotovo. Život više nema smisla.
Nisu pokušali da me uteše, reči nekad ništa ne znače. Bila sam mlada, svi su verovali da će tuga brzo proći i da će neko drugi zauzeti Oliverovo mesto u mom srcu, možda ranije, možda kasnije, ali bol nikad ne traje večno. Ne postoje ljubavi koje se ne mogu zaboraviti, neka pre, neka kasnije. Kako su se varali... kako su se samo varali...
Ljubav se nikad ne zaboravlja...nikada..ma koliko ljubavi imali, ne zaboravljamo ih, samo lepša snagom prekrije tužnu...ali sve ostaju u našem srcu doveka.
PS Baš nisi morala da u romanu ubiješ mog mezimca...
Barbarin iskrenost je olakšanje za nezaborav ljubavi..
Neke ljubavi ne umiru nikad. Ostaju duboko urezane u nasa srca, u vecnosti. A smrt sta je? Privremeni rastanak? Eh, da sam ptica, da poletim visoko, visoko, samo jos jednom da vidim odsjaj oka tvog na kraju duge. P.S. nije ono sto sam ocekivala.
Voljeni se ne zaboravljaju i ostaju deo nas, ali bice nam lakse tek kad ih pustimo da odu.
Kada mi je umro otac nisam znala znacenje tih reci. Kada sam ga nakon 8 godina od tog dana "pustila da ode" shvatila sam.
Tu nema pomoci to covek mora sam.
Tako ce i Barbara, jednog dana
Pozz
šmrc, šmrc, šmrccccccccc
Prijatno!
Gde je moj komentar?????
Pisalo je:
Ovo da si odmah obrisala i da pises ponovo!!!!
Si cula???
...nadala sam se da će se desiti čudo, ali bajke su davno pročitane...
casper je u pravu, piši ponovo...
Pozz
Uhhhhhhhhhhhhhhhhhh
sanjarenja56
Da ljubav je pokretač sveta, i kad jednom udje u naše srce, zauvek ostaje...
Nikad neću nasrnuti na bilo kog tvog ljubimca! Misliš li da sam stvarno krvoločna...e, pa onda čitaj nastavak sutra....
Jovan s.s.
Za moj ukus, malo je i previše iskrena, lupiće joj se to o glavu:)
mira kuglof
Prave ljubavi zauvek ostaju prave...
ne poznam te dovoljno, ali ne verujem da bih te izneverila:)
arevilo
I ja nisam znala dugo značenje tih reči, bar ne kad sam pisala Barbaru...sada znam...
domacica
Evo maramice , prvi deo je danas završen. Trebao bi da bude celina i kraj...Život je hteo drugačije, pa se Barbara nastavlja:)))sutra....
casper
ne znam gde je tvoj komentar, ništa nisam obrisala... i raaaazuuuumem naredjenje, postupiću po njemu:)i bez brisanja sutra...
malaino
Moramo sad malo odbolovati odlazak iz Mestašca... i možda čuda postoje, a možda i ne:)))
unajedina
I tebi se ne dopada...moraću nešto da uradim po tom pitanju... Šta mi uradi Oliver, baš sam ljubomorna:)))
@anaM, ma šta ti meni maramicu... neću. menjaj ili ćeš narednih godinu dana jesti samo knedle!
Prijatno!
Pa dobro da se malko razboli, ali baš toliko da ode.
Nastaviću i dalje da čitam.
pozdrav
Е а хоће ли и овде моћи читачи да уплету прстиће и напишу како ко воли, хе, хе? Мада ја само читам и пратим радњу, поштујући списатељицину вољу у креирању свог романа. Дакле, Живот: Барбара = 1:0. Доообро, идемо даље, режисерко!***
Kaže se "i u dobru i u zlu"
...
ne znam...
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |