« Barbara 17 | Main | barbara 19 »
Barbara 18
Rat?
Bombardovanje?
Svemirci?
Šta se dogadja?
Zašto vojnici sa maskama jure na granicu?
Zašto je zabranjeno kretanje?
Sve zemlje se zatvaraju.
Postavljaju se barikade na puteve.
Tajna! Samo koliko dugo? Jutro? Šta će doneti jutro?
Mestašce. Ništa se ne zna i sve. Rano ujutro telefoni su zvonili. Kolegijum. Odmah. Nema zakašnjenja, nema odgadjanja. Za kratko vreme svi su se sakupili, i dežurni i slobodni, i oni koji su tek trebali da dodju na posao i koji su celu noć radili. Svi su se gledali, nemo očima pitali.
-Šta se dešava?
-Da li je neka saobraćajka?
-Šta je to tako važno, da ni jedan lekar nije ostao kao dežuran?
Direktor je sačekao da se svi okupe. Njegova seda kosa bila je malo razbarušena, raščupana, ruke su mu već drhtale, ne od starosti, vest koju je trebao da saopšti bila je teška. Nikad se nije desilo da su baš svi na okupu. Gledao ih je. Na stolu su stajao ogromni žuti koverat i paketić.
-Mi smo na putu za Evropu. Dovoljno je da se samo zatvori put i niko ne može ni ući ni izaći. Ili ćemo uraditi kako treba ili će cela Evropa buknuti.
Nema pitanja, pogledi.
Epidemija! ! !
-Izbila je epidemija, bolest se brzo prenosi, jako je zarazna i ko je dobije teško može preživeti. Detalje još ne znamo, instrukcije su u toj koverti . Stari direktor se nekako plašljivo okrete po sali
-Uspećemo, sigurno ćemo uspeti, daćemo sve od sebe da uspemo.
Oliver se odmah uključio na Internet. Svi su pažljivo pratili podatke, masa zastrašujućih vesti jurila je preteći da ih sve proguta. Cifre pokazuju, može se zaustaviti, ali po koju cenu. Postavio se odmah kao vodja, imao je dar da zna šta treba da se radi u kriznim situacijama. Njegovi podaci su odmah korišteni za dalje planove. Trebalo je odmah da se radi, nema vremena za čekanje i oklevanje, svaki izgubljeni minut može doneti katastrofu. Prvo sve detaljno isplanirati, a onda rano, u zoru krenuti u akciju.
-Potrebna je potpuna vakcinacija stanovništva, kontraindikacije nema. Reče direktor. Pogledasmo se, Oliver podiže pogled ka direktoru
-Kako nema?
Znali smo svi, neke teške bolesti, trudnice, stari, uvek postoje neki ljudi koji ne mogu primiti vakcinu. Posledice? Stari doktor saže glavu. Neko pokuša da napravi šalu, ali to odjeknu šuplje u tišini koja je nastala.
Još jučer je bilo drugačije, kao da su bili na nekoj drugoj planeti. Bila sam na zabavi sa Oliverom, pridružio nam se i Saša koji je po običaju sedeo i kritikovao. Izašao je tokom večeri i vratio se sa široko raširenim zenicama. Samo sam ga pogledala, shvatio je, ponovo je izašao, kad se vratio zenice su mu bile sitne kao čiode. Znala sam, opet se igra kapima za oči, iako dobro zna koliko je to opasno, ponovo ih je stavio da maskira širenje zenica, sigurno opet uzima neku drogu.
Oliver me je pozvao da igram. Bili smo skladan par, razumeli smo se bez reči. Muzika nas je ponela, zagrlio me je i vodio preko parketa. Tela su nam se dotakla u igri, zadrhtala sam i pripila se uz njega. Činilo mi se da lebdim na nekom ružičastom oblaku, sve je nestalo oko mene, samo sam osećala čvrsto telo koje se pripija uz moje ispunjava me ritmom donoseći mi laganu vrtoglavicu. Njegova čvrsta ruka me je držala, naslonila sam glavu na njegovo rame i okretala se uz zvuke neke muzike koja nije imala ni početak ni kraj samo me je nosila, širila telom neku toplinu, žar, i kao vrtlog me okretala. Bila sam opijana bez kapi vina, lagana, lepršava, lebdela sam u njegovim rukama gubeći osećaj za sadašnjost, za prostor, nestajala sam i samo od njegovog dodira činilo mi se da sve, sve sliva u neku vrtoglavicu opijenosti muzike i lebdenja, bez želje da se ikad sve zaustavi i vrati u realnost života .
A danas? Sve je palo u vodu, kao da se nije nikad ni dogodilo. Surova stvarnost je bila izmedju nas. I šta dalje?
Ovo je koverat sa rasporedom sela koje treba da obradimo, ne sme da se niko preskoči, ni jedan zaseok, ni jedna kuća. Misli su mi naglo bile prekinute. Svi su gledali u paketić.
-Barbara, tvoj frižider ima ključ. Stavi ovaj paketić unutra, to su zaštitne ampule. Za najkritičnije slučajeve, za one koji ne mogu da prime vakcinu.
-Koliko ima tih ampula? Upita jedan lekar
-Imamo dvadeset.
-Dvadeset? Dvadeset na hiljade ljudi. Dvadeset ampula koje život znače, kako ih raspodeliti? Kome ih dati?
talas
Neki put oči govore više od bilo kojih reči...
Bombe,bombe.....pozdravčić...
Jovan s.s.
Nisu bombe, breeee, epidekija:)))i nije grip:)))
..ko je rekao grip..gde...
Ја опет касним са читањем.
Ух, верујем у Барбару. Ако је као ја, сигурно ће се снаћи.:))))
Tanka je linija izmedju srece i nesrece, ljubavi i mrznje, zivota i smrti.Ma sta god radili, uvek smo korak od ponora. Sreca, ponekad taj korak zavisi samo od nas
Jovan s.s.
...pa ja...:))) ti si samo bombe pomenuo:))
behappy
Снаћи ћеш се и ако прескочиш понеки наставак:)))
mira kuglof
Za nekog je sreća otsustvo nesreće... a neko uživa u svemu što mu pruži život, pa čak i kad ne pruži. Sreću, radost nosimo ili ne u sebi, niko nam je ne može dati na poklon...
Što se tiče onog ponora, ponekad pomislim da bi nekog trebalo samo malo gurnuti u njega, pa da vidi šta je prava nesreća... Može i da prošeta kroz neku bolnicu....
AnaM potpuno si u pravu. Postoji jedna lepa izreka:U vecini slucajeva mi smo samo jedan korak od srece i cudno je kako nam taj jedan korak nedostaje.Ali znas kako se kaze: mi obicno neznamo da cenimo ono sto imamo, sve dok to ne izgubimo. Pozdrav
Nemogo da pitam Barbaru....a i ona mi nebi htela unapred kazati..
Jovan s.s.
Barbara pojma nema na koje će sve muke i preko kog trnja da prelazi:)
Naravno, AnaM sve zna i samo je pušta da se peče na laganoj vatri:))
mira kuglof
Spadam u one ljude koji kad skoče u vodu plivaju, nije važan stil, nego da isplivaju na površinu:)))
Ne smem da pomislim šta sam sve izgubila, samo, kad sam imala znala sam da imam....
AnaM,skloni ovu sliku oka..kad oću brzo da proćem kao da suzu vidim..
E,..ga,nespominji vatru..Gasim kom...ako nemogu tu vatru..
Sve zanimljivije postaje :)))
A gde nestade onaj lik iz prethodnih delova???
pozdrav :)
Jovan s.s.
Šta fali tom oku?:)
To je moje oko i kad je slikano bila sam srećna. Ako vidiš suzu, radosnica je:)
mesecina
Ko je nestao? Saša je tu, a Nada je ostala u gradu da radi:) Ne znam na koga misliš?
E,sad ću rađe da glednem na to oko..
Zakuvava se...ko prezivi pricace...Oliver pocinje da me nervira, tako savrsen, a savrsenstva ne postoji, znaci maska...idemo dalje...
pozz
Anam, pa mislim na Kazanovu iz prosle "epizode". Onaj koji je Barbari "ulepsao" putovanje :)))
Pa nisam ga valjda sanjala :))
Evo sad i kod tebe. Epidemija, pandemija. Nadam se da je to kod Barbare samo mačiji kašalj. haha.
pozdrav
Virno na radost i srečan pogled,evo i ja ću samo jednim okom..pozdrav..
Uživaj u svakom lepom trenu, jer ne znaš da li će već sledećeg trena sve pasti u vodu...a često tako biva
Uh, jezim se od same pomene vakcina. Ne volim ni da cujem za igle... Sta ce biti sa Oliverom?
znala sam da ćeš još neku zvrčku spremiti! što i nije bilo tako teško kad su "beli mantili" glavni akteri.
jedva čekam da čujem da li je Oliver postao heroj ili...
Prijatno!
Epidemija u sred ljubavne price.
Epa to je stvarno nepravda!
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |