AnaM

« Barbara 17 | Main | barbara 19 »

Barbara 18
2010/01/09,15:36
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

 

Barbara 18

 

Rat?

 Bombardovanje?

 Svemirci? 

Šta se dogadja?

Zašto vojnici sa maskama jure na granicu?

Zašto je zabranjeno kretanje?

Sve zemlje se zatvaraju.

Postavljaju se barikade na puteve.

Tajna! Samo koliko dugo? Jutro? Šta će doneti jutro?

Mestašce. Ništa se ne zna i sve. Rano ujutro telefoni su zvonili. Kolegijum. Odmah. Nema zakašnjenja, nema odgadjanja. Za kratko vreme svi su se sakupili, i dežurni i slobodni, i oni koji su tek trebali da dodju na posao i koji su celu noć radili. Svi su se gledali, nemo očima pitali.

-Šta se dešava?

-Da li je neka saobraćajka?

                                    -Šta je to tako važno, da ni jedan lekar nije ostao kao dežuran?

Direktor je sačekao da se svi okupe. Njegova seda kosa bila je malo razbarušena, raščupana, ruke su mu već drhtale, ne od starosti, vest koju je trebao da saopšti bila je teška. Nikad se nije desilo da su baš svi na okupu. Gledao ih je. Na stolu su stajao ogromni žuti koverat i paketić.

-Mi smo na putu za Evropu. Dovoljno je da se samo zatvori put i niko ne može ni ući ni izaći. Ili ćemo uraditi kako treba ili će cela Evropa buknuti.

Nema pitanja, pogledi.

Epidemija! ! !

-Izbila je epidemija, bolest se brzo prenosi,  jako je zarazna i ko je dobije teško može preživeti. Detalje još ne znamo, instrukcije su u toj koverti . Stari direktor se nekako plašljivo okrete  po sali

-Uspećemo, sigurno ćemo uspeti, daćemo sve od sebe da uspemo.

Oliver se odmah uključio na Internet. Svi su pažljivo pratili podatke, masa zastrašujućih vesti jurila je preteći da ih sve proguta. Cifre pokazuju, može se zaustaviti, ali po koju cenu. Postavio se odmah kao vodja, imao je dar da zna šta treba da se radi u kriznim situacijama. Njegovi podaci su odmah korišteni za dalje planove. Trebalo je odmah da se radi, nema vremena za čekanje i oklevanje, svaki izgubljeni minut može doneti katastrofu. Prvo sve detaljno isplanirati, a onda rano, u zoru krenuti u akciju.

-Potrebna je potpuna vakcinacija stanovništva, kontraindikacije nema. Reče direktor. Pogledasmo se, Oliver podiže pogled ka direktoru

-Kako nema?

Znali smo svi, neke teške bolesti, trudnice, stari, uvek postoje neki ljudi koji ne mogu primiti vakcinu. Posledice? Stari doktor saže glavu. Neko pokuša da napravi šalu, ali to odjeknu šuplje u tišini koja je nastala.

Još jučer je bilo drugačije, kao da su bili na nekoj drugoj planeti. Bila sam na zabavi sa Oliverom, pridružio nam se i Saša koji je po običaju sedeo i kritikovao. Izašao je tokom večeri i vratio se sa široko raširenim zenicama.  Samo sam ga pogledala, shvatio je, ponovo je izašao, kad se vratio zenice su mu bile sitne kao čiode. Znala sam, opet se igra kapima za oči, iako dobro zna koliko je to opasno, ponovo ih je stavio da maskira širenje zenica, sigurno opet uzima neku drogu.

Oliver me je pozvao da igram. Bili smo skladan par, razumeli smo se bez reči. Muzika nas je ponela, zagrlio me je i vodio preko parketa. Tela su nam se dotakla u igri, zadrhtala sam i pripila se uz njega. Činilo mi se da lebdim na nekom ružičastom oblaku, sve je nestalo oko mene, samo sam osećala čvrsto telo koje se pripija uz moje ispunjava me ritmom  donoseći mi laganu vrtoglavicu. Njegova čvrsta ruka me je držala, naslonila sam glavu na njegovo rame i okretala se uz  zvuke neke muzike koja nije imala ni početak ni kraj samo me je nosila, širila  telom neku toplinu, žar, i kao vrtlog me okretala. Bila sam opijana bez kapi vina, lagana, lepršava, lebdela sam u  njegovim rukama gubeći osećaj za sadašnjost, za prostor, nestajala sam i samo od njegovog  dodira činilo mi se da sve, sve sliva u neku vrtoglavicu opijenosti muzike  i lebdenja, bez želje da se ikad sve zaustavi i vrati u realnost  života .

A danas? Sve je palo u vodu, kao da se nije nikad ni dogodilo. Surova stvarnost je bila izmedju nas. I šta dalje?

Ovo je koverat sa rasporedom sela koje treba da obradimo, ne sme da se niko preskoči, ni jedan zaseok, ni jedna kuća. Misli su mi naglo bile prekinute. Svi su gledali u paketić.

-Barbara,  tvoj frižider ima ključ.  Stavi ovaj paketić unutra, to su zaštitne ampule.  Za najkritičnije slučajeve,  za one koji ne mogu da prime vakcinu.

-Koliko ima tih ampula? Upita jedan lekar

-Imamo dvadeset.

-Dvadeset? Dvadeset na hiljade ljudi. Dvadeset ampula koje život znače, kako ih raspodeliti? Kome ih dati?

 Nastaviće se

Komentari

Comment Icon

Nema pitanja, pogledi.
:))

Posted by: talas at 2010/01/09, 15:55
Comment Icon

talas
Neki put oči govore više od bilo kojih reči...

Posted by: anam at 2010/01/09, 15:57
Comment Icon

Bombe,bombe.....pozdravčić...

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 16:11
Comment Icon

Jovan s.s.
Nisu bombe, breeee, epidekija:)))i nije grip:)))

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:13
Comment Icon

..ko je rekao grip..gde...

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 16:17
Comment Icon

Ја опет касним са читањем.
Ух, верујем у Барбару. Ако је као ја, сигурно ће се снаћи.:))))

Posted by: behappy at 2010/01/09, 16:20
Comment Icon

Tanka je linija izmedju srece i nesrece, ljubavi i mrznje, zivota i smrti.Ma sta god radili, uvek smo korak od ponora. Sreca, ponekad taj korak zavisi samo od nas

Posted by: mira kuglof at 2010/01/09, 16:22
Comment Icon

Jovan s.s.
...pa ja...:))) ti si samo bombe pomenuo:))

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:37
Comment Icon

behappy
Снаћи ћеш се и ако прескочиш понеки наставак:)))

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:38
Comment Icon

mira kuglof
Za nekog je sreća otsustvo nesreće... a neko uživa u svemu što mu pruži život, pa čak i kad ne pruži. Sreću, radost nosimo ili ne u sebi, niko nam je ne može dati na poklon...
Što se tiče onog ponora, ponekad pomislim da bi nekog trebalo samo malo gurnuti u njega, pa da vidi šta je prava nesreća... Može i da prošeta kroz neku bolnicu....

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:41
Comment Icon

AnaM potpuno si u pravu. Postoji jedna lepa izreka:U vecini slucajeva mi smo samo jedan korak od srece i cudno je kako nam taj jedan korak nedostaje.Ali znas kako se kaze: mi obicno neznamo da cenimo ono sto imamo, sve dok to ne izgubimo. Pozdrav

Posted by: mira kuglof at 2010/01/09, 16:47
Comment Icon

Nemogo da pitam Barbaru....a i ona mi nebi htela unapred kazati..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 16:48
Comment Icon

Jovan s.s.
Barbara pojma nema na koje će sve muke i preko kog trnja da prelazi:)
Naravno, AnaM sve zna i samo je pušta da se peče na laganoj vatri:))

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:50
Comment Icon

mira kuglof
Spadam u one ljude koji kad skoče u vodu plivaju, nije važan stil, nego da isplivaju na površinu:)))
Ne smem da pomislim šta sam sve izgubila, samo, kad sam imala znala sam da imam....

Posted by: anam at 2010/01/09, 16:52
Comment Icon

AnaM,skloni ovu sliku oka..kad oću brzo da proćem kao da suzu vidim..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 16:52
Comment Icon

E,..ga,nespominji vatru..Gasim kom...ako nemogu tu vatru..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 16:54
Comment Icon

Tako i treba, napred i ne osvrci se

Posted by: mira kuglof at 2010/01/09, 17:02
Comment Icon

Sve zanimljivije postaje :)))
A gde nestade onaj lik iz prethodnih delova???
pozdrav :)

Posted by: mesecina at 2010/01/09, 17:20
Comment Icon

Jovan s.s.
Šta fali tom oku?:)
To je moje oko i kad je slikano bila sam srećna. Ako vidiš suzu, radosnica je:)

Posted by: anam at 2010/01/09, 17:34
Comment Icon

mesecina
Ko je nestao? Saša je tu, a Nada je ostala u gradu da radi:) Ne znam na koga misliš?

Posted by: anam at 2010/01/09, 17:36
Comment Icon

E,sad ću rađe da glednem na to oko..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/09, 17:50
Comment Icon

Pogledi tamom svetle...
Pozz

Posted by: malaino at 2010/01/09, 18:18
Comment Icon

Zakuvava se...ko prezivi pricace...Oliver pocinje da me nervira, tako savrsen, a savrsenstva ne postoji, znaci maska...idemo dalje...
pozz

Posted by: arevilo at 2010/01/09, 19:19
Comment Icon

Anam, pa mislim na Kazanovu iz prosle "epizode". Onaj koji je Barbari "ulepsao" putovanje :)))
Pa nisam ga valjda sanjala :))

Posted by: mesecina at 2010/01/09, 20:00
Comment Icon

Evo sad i kod tebe. Epidemija, pandemija. Nadam se da je to kod Barbare samo mačiji kašalj. haha.
pozdrav

Posted by: mandrak72 at 2010/01/09, 21:02
Comment Icon

Virno na radost i srečan pogled,evo i ja ću samo jednim okom..pozdrav..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/10, 05:31
Comment Icon

Uživaj u svakom lepom trenu, jer ne znaš da li će već sledećeg trena sve pasti u vodu...a često tako biva

Posted by: sanjarenja56 at 2010/01/10, 08:00
Comment Icon

Uh, jezim se od same pomene vakcina. Ne volim ni da cujem za igle... Sta ce biti sa Oliverom?

Posted by: poluuspavanka at 2010/01/10, 08:33
Comment Icon

znala sam da ćeš još neku zvrčku spremiti! što i nije bilo tako teško kad su "beli mantili" glavni akteri.
jedva čekam da čujem da li je Oliver postao heroj ili...
Prijatno!

Posted by: domacica at 2010/01/10, 11:55
Comment Icon

Epidemija u sred ljubavne price.
Epa to je stvarno nepravda!

Posted by: casper at 2010/01/10, 14:47
Comment Icon

Само тако, Анамче! Не дај нам да предахнемо, хе, хе...***

Posted by: pricalica at 2010/01/11, 13:21
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu