« Barbara 15 | Main | AnaM pravi knedle »
Barbara 16
Zima je polako gubila na snazi, možda sam se i navikla, ali više nisam imala onaj osećaj leda u sebi. Mestašce je bilo malo, ali se stalno negde išlo, obilazili su se bolesnici ili se zabavljalo, okolina je bila prava istoriska riznica, sve sam želela da vidim. Pomalo mi je bilo teško da čekam da me neko prebaci do mesta gde sam htela da idem. U glavi mi se polako okretala ideja o kolima. Kako bi bilo da učim da vozim, a posle ću već videti. Naravno sve se odmah zna u Mestašcu i mnogi su se ponudili da me podučavaju. Oliver mi je rekao:
-Ako stvarno želiš da naučiš kako treba, idi u školu kod profesionalca, a posle možeš da vežbaš sa kim hoćeš.
Mislila sam da je Oliver u pravu i upisala sam se u školu. Nije bilo tako lako kao što sam prvog trenutka mislila. Za svoj prvi čas sam bila više nego uzbudjena. Cele noći nisam spavala. Sutra, sutra ću sesti u kola, pojuriću drumovima, ceo svet će biti moj. Zamišljala sam kako drveće, u mojoj ludoj vožnji, počinje da liči na tarabu, a ja sa vetrom u kosi u nekom otvorenom kadilaku dajem gas.
Malo je drugačije bilo na javi.
Uzdrhtala u najnovijoj kožnoj suknjici, pojavila sam se na poligonu. Dobro sam pazila da uskladim boje bluzice i šala sa ostalim detaljima....što bi rekli baš sam se skockala.
-Zar, ti, ženska glavo, nemaš farmerke? prodra se moj instruktor, ne nije onaj princ iz snova, nego neki namrgodjeni brkajlija.
I onda je sve počelo...ovo je kuplung, ovo je gas, kočnica, ovde pritisni... ovde povuci... pričao je i pričao... a ja ? Ja sam samo slušala, na jedno je uvo ulazilo, na drugo izlazilo. Znam da je lako, koliko sam se puta samo vozila u kolima sa mamom i tatom, sa prijateljima, sa.... kao da je to važno. Muzike nije bilo u ovim neuglednim kolima, raspadnutih vrata, naprsle šoferšajbne, izlizanih guma, nešto je lupkalo pozadi... Toliko o kadilaku iz snova.
-Počinjemo iz druge brzine, prva nešto ne hvata-ništa mi to nije značilo.
Okret ključem... za divno čudo motor radi. Ko je to uradio? Ja ili instruktor, pojma nemam.
Sad ćemo pojuriti.
Kr..kr...kr... ne mrdamo, on nešto psuje, pominje celu familiju... ja čekam, čeprka nešto, tamo napred, za to vreme sam popravila šminku.
Probaj sad ti, lagano pusti kvačilo.
-Šta da radim?
Okretoh se ja ka njemu, sklonih nogu sa nečega tamo dole... ijaao, kad ti kola skočiše, kad počeše da se propinju,... da se tresu... kao bik na koridi... i tako iz nekoliko pokušaja, kretoh ja ipak. Nešto mi kosa ne viori na vetru, onom mom instruktoru se načisto digla na glavi, ali jurimo, sigurno 5 km na sat. Ja vrištim... pa ja vozim. Predjosmo tako jedno dvadeset metra, uz milion upozorenja: gledaj retrovizor, pazi levo, to ti slepi ugao ( šta li mu je to?) i još koješta.
Na sledećem času sam se pojavila u farmerkama, srećom. Počelo je pritisni nogom kočnicu, sad kuplung, ovamo nogu, onamo ruku, sad... ne znam šta sam uradila, sve sam slušala, ali jednog trenutka mi se noge našle prekrštene ispod volana, i nikako nisam mogla nazad da ih izvučem, i gurnem nogu na neku šipkicu što je on zahtevao. Šta mogu, noge su mi dugačke, sigurno nisu za ova kola.
Poludeo je.... urlao je da nikad nije tako nešto video... znala sam da sam pogrešila što sam obukla cipele sa buvljaka, ali mislila sam da se slažu sa šalom....
Izleteo je iz kola, dreknuo da je čas završen, i da će mi naći ženu instruktora.
Ne znam šta mu bi, a sve sam ga slušala. Bilo kako bilo, ja sam relativno brzo savladala tu veštinu, i položila ispit. Samo polaganje je bilo priča za sebe, kako su testovi na latinici, a polagali su neki koji su znali samo ćirilicu, pa su prvo učili slova, molila sam se samo da se ne izbrukam i ne padnem na testovoma.... nisam, ali učila sam više nego za diplomski....
Kasnije, mnogo kasnije, kad sam već uveliko vozila kola, srela sam svog instruktora, čak je jednom bio primoran da sedne u kola koja sam ja vozila, uhvatio se grčevito za ivice sedišta, vezao se svim kajševima, i nešto mrmljao u bradu, verovatno molitve. Vozila sam kako sam vozila, i kad je izašao, ponosno je rekao,
-Vidi se moj učenik, odmah sam znao da si izuzetak od ženskog roda, ja sam ti dao temelj vozačkog znanja. A, ideš li u Grad kolima?
-Naravno, kako bih drugačije?
-Mnogi ostavljaju kola na ulazu u Grad, a dalji idu taksijem.
-Ne zaboravite, ja sam bila vaš učenik, a to je nešto što nemaju svi.
Nasmejao se i zapretio mi prstom....
mandrak72
Ova Barbara vozi bolje od AneM i ne preti joj skoro oduzimanje dozvole:))
Barbara je očigledan talenat za vožnju pa je beše lako obučiti..pozdrav...
Al prijeti odumiranje faune uz put ako koji put istrči kojekude. hehe
pozdrav
ne sumnjam, no samo razmatram
Voziš u miniću a? Nije čudo što si položila iz prve :))
Barbara sigurno vozi mnogo bolje nego ja i kad to kazem mislim na njen prvi dan za volanom. Bas mi krivo sto sam los vozac, ali sta je tu je. Nismo svi za sve
Jovan s.s.
Nažalost nismo u rodu, što mogu potvrditi blogeri koji su imali "sreću" da ih vozim... ali što jes, jes, svi su ostali živi:)))
mandrak72
Nije loše to odumirinje, uštedi se na radnicima za održavanje puteva:)))
poluuspavanka
Mogu ti reći da je instruktor zahtevao da dodjem u miniću, da bi naučila da držim kolena:))))
mira kuglof
Nije važno kakava si vozač, nego šta o sebi pričaš:)))
jedva stigoh do ove stranice. šta da se radi, neko mora i peške
Prijatno!
P.S. a jel' smem da javno priznam da si me vozila nekoliko puta?
Jel ti sad jasno zašto ja nisam završila vozačku obuku? Bolje je da me ti voziš(tu i tamo)
Ne treba ukrstiti noge...nego raširiti...tad je mnogo lakše voziti...
domacica
Znači li to da pored toga što nemaš dozvolu, momentalno otišla i tvoja kolica sama da slave Božić?:)
Smeš da priznaš ako kažeš da sam Fanđo:)))
Eh i ja jedva cekam da polozim, i da se odnekud stvori neki Ford ili Wolksvagen
:))
Mene interesuje auto koji voziš...kakav ti je motor,koliko si prešla...i da li si mnogo čukana...
behappy
važno da ima četiri točka i da se kotrlja:)
pa tako nekako, samo sam se salila =)
Ili mozda nisam?:)
automehaničar,
Najbolje da te povedem na probnu vožnju pa da sam isprobaš sve kvaliteta automobila, a i vozača:)
behappy
Nije svejedno koja kola voziš:) moj san su kola koja će stvarno ostati samo san:)))
Secam se svoje obuke: auto star 3 nedelje, a instruktoru isto toliko do penzije tako da se rasprsise moje mastarije o nocnoj voznji. Dva dana me je ubedjivao da sa poligona izadjemo u grad, a onda me je podsecao da cetvrta nije jedina brzina. Na polaganju sam dobila najgoreg supovca i rekla mu da posto sam jedino zensko koje nije u minicu i stiklama vec u leviskama i starkama moram poloziti, a on da mogu da se slikam...za vozacku naravno. Imam svoj auto, ali ne iz snova jer se plasim da mi neko ne ukrade snove.
Pozz
arevilo
Meni sad izvesni blogeri zvocaju da ima više brzina u kolima:))) Ja u njihova još nisam sela, ali da ću da zvocam jedva čekam:)))
Moj auto iz snova je ostao u snovima više iz finansiskih razloga:)))
mira kuglof
kažu da je najlakše deliti savete:)))
AnaM tako je. problem nastaje onda kada se tih saveta sami ne pridrzavamo, ali sta da se radi. U svari kada bolje razmislim ja se kao ono drzim toga, ali me valjda pamcenje vise ne sluzi pa brzo zaboravljam, pogotovo ono sto bas ne bi trebalo
AnaM tako je. problem nastaje onda kada se tih saveta sami ne pridrzavamo, ali sta da se radi. U svari kada bolje razmislim ja se kao ono drzim toga, ali me valjda pamcenje vise ne sluzi pa brzo zaboravljam, pogotovo ono sto bas ne bi trebalo
mira kuglof
Čudni smo mi, lepe stvari ostavimo duboko u sećanju kao u neku škrinju, a nepravde stalno iznosimo na svetlost dana i svaki put se iznova povredjujemo...
Eto ti dobar primer! Lepo mi moj bata reko da vodim racuna sa ovo sokocelo od racunara, sta brljam po njemu, ali ja volim da brzam pa pustih poruku dvaput. Tako mi i treba kad sam brzopleta
mira kuglof
Mislim da nisi ti kriva, večeras ide nešto sporije i mene je nekoliko puta izbacilo:))) Ovako imam više komentara:)))
E draga sada si utrefila. Bas tako. No nema nam izgleda pomoci, pa ma koliko se trudili. Otkricu ti, volim da citam i po tim knjigama sve trazim nesto, neznam ni ja sama sta, a da me to prosvetli i razjasni neke stvari. Ne nalazim
E draga sada si utrefila. Bas tako. No nema nam izgleda pomoci, pa ma koliko se trudili. Otkricu ti, volim da citam i po tim knjigama sve trazim nesto, neznam ni ja sama sta, a da me to prosvetli i razjasni neke stvari. Ne nalazim
Anam, toliko sam se sludila da sve pustam dvaput. Izvini!!!
mira kuglof
kažem ti, samo ide dva puta.
I ja volim da čitam, sada me uhvatilo pisanje knjiga, pa samo uveče čitam:)
I ja i to do kasno. Onda ujutro budem kao izbljuvana, no nemogu da zaspim dok bar nesto ne procitam. Puno srece sa pisanjem, sigurna sam da ce biti vredno paznje. Laku noc draga, do sutra
Hvala lepo...još mi se živi...
mira kuglof
laku noć:)
automehaničar
Život bez reskiranja i nije neki život... kad ja uzmem volan u ruke... he he he...
Ipak jos samo jednu, kratko. procitala sve. SINKI DRVO ZIVOTA! Sad stvarno laku noc
mira kuglof
Napisala sam post da vidiš kako dobro pravim i ja specijalitete:)
Pozdrav, draga AnaM, nisam ga nasla. Da li si ga objavila?
mira kuglof
Kako nisi, čuči kod mene na blogu:)
Zar se ne vidi??? Rubrika recepti:)))
Ето, сад да покажем ово мом брату, он би рекао како је мислио да се овако понашају само они који возу мотор, хе, хе. То јест ја. ***
Ni ja ne znam da vozim.
Pa sta????
| « | Januar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |