AnaM

« Barbara 31 | Main | Barbara 33 »

Barbara 32
2010/01/19,18:35

 

Magla

Barbara 32

 

Znači sutra idem sa dva druga na taj čuveni boks-meč. Ako sam preživela pecanje, preživeću i boks. Došli su po mene dosta ranije da me upute u tajne te plemenite veštine. Znam, dva boksera, udaraju se pesnicama na kojima su rukavice, ne sme ispod struka, runda traje oko tri minuta, ima gong. To je bilo otprilike sve šta sam znala, dovoljno za mene.

                                        -O , ti si pravi poznavalac, smejali su se.

                  Još na ulazu sam videla svog Boška Boškovica, nikad da udješ. Stoje po dva tipa na svakim vratima, jedan prepipava, drugi maše nekom palicom oko tebe. Sve uzimaju iz džepova, meni uzeše metalni novac, ali mobilni koji je kao oveća cigla ostaviše, ostaviše mi i ključeve, a njih je bilo kao da sam ključar u Bastilji. Oko mojih drugara su više mahali palicom, mene više isprepipavali, i najzad udjosmo.

                  Čudna atmosfera, nekako uzvrela, galama, kao neko iščekivanje u vazduhu. Oseća se miris krvi, kao nekad u rimskim arenama. Samo se čeka da počnu borbe, nekako sam se i ja naelekrisala. Ubrzo počeše i borbe, rasporedjeni su po kilaži u kategorije. Udaraju se oni mladići, ali nekako više skakuću jedan oko drugog, više mi liči na balet nego na borbu muškarca, bunim se ja, a drug mi samo reče

                                 -Nisam znao da si tako krvožedna, sačekaj teže boksere.

Dodje i ta teška kategorija, to mi se jos manje dopalo, oni onako veliki, jaki, ali ne skakuću, više stoje u mestu, pa s vremena na vreme samo tresnu jedan drugog, a taj udarac, misliš zemlja će se pomeriti, onaj ko ga primi zatrese glavom, još čvršće stane i uzvrati.

               Najzad dodje srednja kategorija, to mo se najviše dopalo, skakutali su, udarali se, nešto se dešavalo. Jednog trenutka jedan bokser podiže ruku, udari protivnika iznad leve obrve, pršte arkada, krv linu, neko baci peškir na pod, urlik u sali, vrisak, digoše ruku pobedniku, ali ja više ne vidim ništa. Ona krv koja je prskala po majici... nekako  mi se zavrtelo u glavi, bokserima su ruke postajale sve duže i duže kao da će da dosegnu sam krov zgrade, onda su se rasplinjavali, meni se neka magla navukla na oči, videla sam Olivera kako mi prilazi, njegove uplašene oči, ruka koja me dodiruje, ne to nije Oliver, neko se lice nadvija nad moje, ruke me dižu iznose, to je Oliver, i tonem tonem u mrak...

               Kad sam se osvestila moji drugovi su me zabrinuto gledali, bila sam napolju ne shvatajući šta se desilo.

-Mi se zagledali u utakmicu, a ti se uplašila i onesvestila, neki mladić je video kako padaš, prihvatio te i izneo, mogla si da se povrediš.

                                 -Oliver?

                Samo su me sažaljivo pogledali i uzdahnuli.

-Sve će biti u redu Barbara, sve će biti dobro, odmori se pa se vraćamo kući.

                                  -Pokvarila sam vam .

                                  -Ništa nisi pokvarila, vodimo te kući.

 

 Nastaviće se

Komentari

Comment Icon

Znala sam da ce joj na boksu biti "super". Nego, da te pitam, ono pretresanje i pipkanje. Kako znas?

Posted by: mira kuglof at 2010/01/19, 18:43
Comment Icon

mira kuglof
Baš tako kako si prvo pomislila:)))) ali biću fina, pa ću reći, pričali mi:)))

Posted by: anam at 2010/01/19, 18:46
Comment Icon

...lepa priča, ali kratak post...može li više postova u jedan, može li????

:)))

Posted by: malaino at 2010/01/19, 18:51
Comment Icon

he, he, ja sam mislila na drugo. Sigurna sam da su ti pricali

Posted by: mira kuglof at 2010/01/19, 19:00
Comment Icon

..ma ko li probudi Barbaru,bilo joj lepo u ne..razumu..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/19, 19:01
Comment Icon

Prvo sam se malo iznenadio brojem 32. Nekako brzo dođe. To je jako dobro.
A boks. Ne hvala. Gledao sam jednom uživo i ne bih više. Nekako ne TV-u manje izgleda krvavo.
pozdrav

Posted by: mandrak72 at 2010/01/19, 20:41
Comment Icon

malaino
Može, ali se bojim da dugački post je dosadan:(

Posted by: anam at 2010/01/19, 20:49
Comment Icon

mira kuglof
nećeš verovati, ali i AnaM je bila jednom na boks meču... nije baš pala u nesvest, ali je prežmurila skoro svaki udarac:))

Posted by: anam at 2010/01/19, 20:50
Comment Icon

Jovan s.s.
Ih što si krvoločan:)

Posted by: anam at 2010/01/19, 20:50
Comment Icon

mandrak72
Na TV je slično, pobegnem u drugu sobu...inače nisam tako pekmezasta:))

Posted by: anam at 2010/01/19, 20:51
Comment Icon

..uh ne,sam poželim da se bacim u nesvest kadkad..

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/19, 21:02
Comment Icon

Jovan s.s.
...bacaš se svako veče kad zaspiš:)))

Posted by: anam at 2010/01/19, 21:27
Comment Icon

..neračunajući spavanje,često pobegnem iz stvarnosti i ondami je naj....morajući se vratiti,budem nezadovoljan.....

Posted by: Jovan s.s. at 2010/01/19, 21:41
Comment Icon

Jovan s.s.
Svi pokušavaju da pobegnu iz reale stvarnosti...ali moramo se kad tad vratiti u svakodnevnicu...

Posted by: anam at 2010/01/20, 19:23
Comment Icon

Јопет Оливер, ух! Мораћу више да обратим пажњу на њега као детаљ.***

Posted by: pricalica at 2010/01/21, 00:26
Comment Icon

Ha,ha,ha setih se filma "Mi nismo Andjeli" i ja bih vrištala iz sveg glasa !!
A Boška Boškovića?? Nisam ga videla još !!

Posted by: poluuspavanka at 2010/01/21, 21:24
Comment Icon

ja još uvek ne razumem zašto boks ima epitet "plemenita" veština...
Prijatno!

Posted by: domacica at 2010/01/25, 10:39
Comment Icon

pricalica
Mislim da bi ti se Oliver dopao:) Ne seća ga se Barbara uzalud, ne pokušava da ga zaboravi...ima tu nešto...:)))

Posted by: anam at 2010/01/25, 10:48
Comment Icon

poluuspavanka
Ako je i sport, ipak ga prepuštam muškarcima:) Ne mogu sebe da zamislim da se tućem po nekim pravilima. Ja bih grizla, šutirala, grebla...kažu ne može to u boksu:))

Posted by: anam at 2010/01/25, 10:50
Comment Icon

domacica
Plemenit je jer se posle toliko batina osećaš kao da goriš:) Mora biti da je tako:))

Posted by: anam at 2010/01/25, 10:50
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu